Nije prošlo puno vremena, a drugi broj magazina „Molotov“ je ugledao svetlost dana. To samo govori o velikoj posvećenosti njegovog glavnog urednika, koji se krije iza pseudonima Mile od Umu. Sticajem okolnosti poznat mi je identitet dotičnog druga i kada je reč o njegovoj predanosti i radu na promociji anarhizma i slobodarskih ideja na ovim prostorima imam samo reči hvale. A to će vam postati jasno, bez obzira poznavali ga ili ne, kada uzmete u ruke jedan od dva broja ovog magazina. Entuzijazam da se u digitalnoj eri rade štampani magazini, kada i mnogo ozbiljnije publikacije doživaljaju potpuni fijasko ili kubure sa problemima, je za svako poštovanje. A još ako uzmete u obzir kontekst u kojem ovaj magazin nastaje (praktično nepostojanje organizovanog slobodarskog pokreta), kao i okruženje (siromašni jug Srbije) onda svakako da su pohvale sasvim opravdane. 


U ovom broju se može pratiti presek događaja u Grčkoj, u kojoj politička kriza ne jenjava, pa tako u svetlu raspisivanja novih izbora, premda su poslednji bili u januaru tekuće godine, tekst „Pobeda levice na izborima u Grčkoj“ predstavlja vrlo zanimljiv prikaz situacije na tzv. radikalnoj levici. Zapravo, tekst čiji su potpisnici Grupa Clandestina, predstavlja kritiku Sirizine vladavine, uz različite opaske na nju, a time se pokazuje da postoje levičari koji nisu simpatizovali prethodnu vladu premijera Ciprasa. I sudeći po potpunom obrtu koji je usledio nakon pregovora sa MMF-om i dugim institucijama, bili su u pravu.

Nakon Grčke, „Molotov“ pravi zaokret ka lokalnim temama. Već neko vreme u Srbiji se javljaju glasovi koji se zalažu za legalizaciju marihuane, za sada samo u medicinske svrhe, ali istovremeno kaznena politika se ne menja pa tako za posedovanje i vrlo male količine ove opojne droge može se zaraditi sasvim solidna robija. O ovim stvarima se ne razmišlja dok neko iz bliskog okruženja ne dođe u takvu situaciju. Takav je slučaj sa jednim drugom koji je „pao“ sa određenom količinom vutre i sada služi svoju kaznu u jednom od tzv. kazneno popravnih zavoda. U intervjuu koji donosi ovaj broj može se saznati kakav je život unutar zidina tih zavoda, kakav je međuljudski odnos njegovih prinudnih stanara, ali i razmišljanja o „omogućavanju uživanja“, kako se naziva jedno od krivičnih dela povezanih sa drogama. Ukoliko želite da saznate nešto više o ovoj temi posetite poluotvoreno.wordpress.com blog, na kojem se redovno objavljuju tekstovi čiji je autor drug koji se nalazi u zatvoru.

Kao što je običaj, tema ovog broja je prostitucija i vrlo zanimljiva analiza ovog pojma sa feminističkog stanovišta. Iako po nekom nepisanom pravilu, slobodarska scena slovi za mesto u kojem donimiraju politički osvešćeni pojedinci/ke, neretko se dešava da se naiđe na različite primere vrlo politički nekorektnog ponašanja. Seksizam, mizoginija, rasizam i ostali izmi koji pripadaju mejnstrim društvu su vrlo često pojave i u okvirima jedne, uslovno rečeno, društveno i politički osvešćene grupe, kakva je anarhistička scena. Zato ovi tekstovi imaju veliki značaj kako bi se o ovoj temi otvoreno i bez uvijanja govorilo, ma koliko bilo neprijatno govoriti o ovoj temi.

Sledi tekst koji donosi drugačije viđenje Mlade Bosne i aktivnosti njenih članova, pre svega Gavrila Principa. Naime, u javnosti se provlači teza da su pripadnici ove nacionalno-revolucionarne ogranizacije, a i sam Princip, bili srpski nacionalisti, koji su se borili za uspostavljanje nekakve „Velike Srbije“. Međutim, upravo se prenebegava činjenica da je ova organizacija bila sastavljena od predstavnika sva tri naroda koja su živela u BiH, a da njihova ideologija predstavlja nejasnu mešavinu različitih uticaja koji se kreću od liberalnih i nacionalističkih tendencija (ali nacionalnog u kontekstu borbi za oslobođenje porobljenih naroda tokom 19. veka), do onih koje se mogu okarakterisati kao krajnje levičarske (borba protiv konzervativizma i primitivizma, emancipacija žena i tome slično). U svakom slučaju, Princip & co. su prikazani u sasvim drugačijem svetlu nego onom koji dominira javnim diskursom.

Za kraj, slede nekoliko tekstova posvećenih anarhizmu: Žrtve morala, autorke Eme Goldman, zatim tekst o važnosti autonomnih prostora i odlomak iz knjige „ABC of Anarchism“ Aleksandra Berkmana, pod naslovom „Šta je anarhizam?“

Drugi broj „Molotova“ nastavlja tradiciju anarhističkih fanzina iz druge polovine 90ih godina, posebno onih sa nemuzičkom tematikom, okrenutih uglavnom političkim pitanjima. Na pamet mi pada jedan od najznačajnijih fanzina, kraljevački Kontrapunkt, koji zapravo predstavlja prvi primer jedne takve publikacije na ovim prostorima. Ukoliko nastavi ovim tempom da izlazi sasvim sigurno će nadmašiti sve svoje prethodnike. Nama ostaje da vidimo da li će se ove moje proročke reči obistiniti.

Vojkan Trifunović