Sledi duboko lični i najiskreniji prikaz nekog stripa koji sam uradio do sada. Objektivan, ali samo na momente. Naime, sa izuzetkom onog gospodara Darkvuda, koji je nedavno probao da mi dođe glave, kad su kutije sa epizodama ovog stripa počele da padaju sa ormana pravo na potpisnika ovih redova (a na užasavanje njegove supruge), upravo OVAJ strip bih okarakterisao kao kultni strip svog detinjstva. 


Činjenica da se mnogi ne sećaju ovog dela devete umetnosti, kao i da ga mnogi do sada nisu ni upoznali, samo uvećava značaj koji "Družina" ima za mene, lično. Burazer i ja smo počeli da ga pratimo od prvog broja, koji se pojavio na kioscima stare Juge, tamo negde '87. Autor je bio grandiozni Magnus, crtač čuvenog "Alana Forda", a scenarista Giovanni Romanini. 

E, sad, činjenica da je ovaj strip kod nas objavljivala "VPA" ("Vjesnikova Press Agencija"), zapravo, njegova " Superstrip" biblioteka, značila je i još dve stvari - veliki tiraž stripa i istu takvu konkurenciju. 
Naime, u to vreme, "VPA" je svojim zaposlenima isplaćivala zarade i slala ih na odmor upravo zahvaljujući neverovatnoj popularnosti suverenog "Alana Forda". Ovaj strip je imao redovna izdanja, trobroje, Maxi izdanja, album sa samolepljivim sličicama, u koloru, naravno... 

Da se razumemo, volim i ja Alana, ali (kao i u slučaju "Maxmagnusa", o kome sam takođe pisao na ovoj stranici), dobar strip kao što je "Družina" bio je, pored njega, osuđen da bude u drugom planu. 
Ovaj strip nije klasičan humoristički strip, iako je većina likova predstavljena u vidu karikature. On nije ni istorijski, mada obrađuje i neke istorijske teme (Rat Ruža u Engleskoj, između kuće Jork i Lankaster, npr.), nije ni strip epske fantastike, mada ima likova u njemu koji su direktno inspirisani Tolkinom. 

Družinu čine: Sir Percy od Montblanca, ne baš borbi vičan vitez, koji uz to ima i govornu manu (Ftalno pviča ofako, ako me vazumete), njegova sestra Analiza, lepotica vešta u baratanju lukom i strelom, koja je slomila sva muška srca u stripu, kapetan Goljo, buzdovan od čoveka, koji buzdovanom i mlati, te Berto manistra, putujući minstrel, koji barata lautom kao oružjem. Tu su i kmet Kruška, žešće mizeran lik, ali do kraja stripa će napredovati više od svih drugih likova, koji stalno nosi omču kao simbol vešala sa sobom, te njegov nerazdvojni saputnik, kuvar i bivši krvnik, Njupalo. Dalje, tu je Sir Crump, na svojoj vernoj kobili Pogači, koja je videla i bolje dane, kao i vlasnik joj. Sir Crump se seća čak i slavnih dana Kralja Artura, pa vi vidite. 

Družina deluje kao da ne ume sama ni drum da pređe, a kamoli nešto junački da uradi, ali ih splet okolnosti čini izuzetno bitnim za priču. Naime, u toku opsade grada kralja Ljiljana, zaluđenika za šah, njegov savetnik, vezir Ibn Mefisto (svaki vezir u stripu je Zloća, još od Iznoguda) saznaje da im u pomoć stiže družina plaćenika koji će odagnati mračne sile od njihovog grada. Glavnokomandujući zlih sila je pljunuti Sauron, uzgred. 

Strip ima i svog naratora, lešinara Supila, koji će kroz serijal toliko propasti da ga prosto morate žaliti. Strip ima svega 20 epizoda, a zanimljivo je da se, bez obzira na nedostatak početnog interesovanja čitalačke publike u Italiji, prodao dobro u većini zemalja Evrope. Drugim rečima, postao je USPEŠNIJI od Alana Forda, koji je slavu stekao samo u Italiji i tadašnjoj Jugoslaviji. Družina je prokrstarila, u ovih dvadeset brojeva, manje-više celu Evropu i deo Azije i Afrike. 

Karakteristično za prevod ovog stripa je to da je obradu teksta radila Marija Jurela, što mi je kao klincu bilo gotovo nerazumljivo, iako vrlo duhovito. Naime, kmet Kruška govori zagorskim narečjem, što je aluzija na dugogodišnju tradiciju kmetstva na tom području, zavodnik Berto ćakula po dalmatinski, kapetan Goljo (pravo ime, Golijat) priča bosanski, u stereotipnoj predstavi sirovih Bosanaca. Meni, lično, najdraži likovi su oni sporedni, poput posade "Zmaja Gromovnika", velikog drvenog čuda koje liči na zmaja, a glavni deo mašinerije koja ga pokreće je nešto što se zove "ekscentrik". Mnogo mi je simpatičan onaj član posade sa bradom, što stalno nešto petlja sa barutom, ne mogu da mu se setim imena, a obećao sam sebi da neću guglati za ovaj tekst.

Čudna stvar mi se desila tokom čitanja upravo ovog, i nijednog drugog stripa. Naime, slomio mi je srce čak DVA puta, a serijal je jedan od najkraćih koje sam imao prilike da čitam. Prvi put, kad se Družina rasturila nakon jedne zlehude plovidbe. Nevreme ih je razbacalo na sve četiri strane sveta, da se ponovo okupe, svi zajedno, tek u poslednjoj epizodi. Tom prilikom, skupili su se za poslednju, i oproštajnu zajedničku gozbu. To je bilo prvi put da čitam strip koji se zaista ZAVRŠAVA, da reč "kraj" to zaista i znači. Ima čak i epilog. Dakle, bez puštanja korenja ispred trafike, u očekivanju novih nastavaka.

Iako ima malo epizoda, ovaj strip serijal nikad nisam imao u celosti, a bio sam dovoljno nepažljiv da te stripove dajem svakom na čitanje, pa ih više nemam nikako. E, zato ću, da bih se podsetio svog tog uživanja u čitanju, u najboljem periodu svog života do sada, ponovo nabaviti te stripove i čuvati ih pod ključem. Kad me neko bude pitao za njih, reći ću da ih nemam. Hvala na pažnji, prijatno čitanje.

Milan Katić