Godina koju sam započeo mamutksi pretencioznim naslovom koji je jedva stao na crnu koricu davno ugašene izdavačke kuće, trebao je da probudi želju za štivima drugačijim od relativno utabanih staza beletristike, ali ise ipak najvećim tokom pretvorila u monotono oduševljavanje nimalo inventivnim ali proverenim autorima. A opet, završava se štivom koje sam sa histeričnim oduševljenjem dočekao u domaćem izdanju nakon toliko dugih slušanja o njenom kvalitetu od poznatijih, kvalitetnijih i upućenijih poznanika. 

Čitanje je, kao retko kada, podsetilo na savršeno producirane i osmišljene dokumentarce National Geographica u kojima je svaki kadar važan, u kojima svaka scena ima svoje mesto i u kojem se mozaik sklapa laganim popunjavanjem delova, u kojima se vodi računa o detaljima i u kojima je nagomilana ogromna količina nečijeg znanja i podataka, naizgled bez potrebe da vas direktno ubeđuju u stav, ma kakav. Što ne znači da autor to ne radi svo vreme. Ne sećam se da sam se ikada tako dinamično, glasno i burno svađao sa nečijim pisanjem, besneo na delove u kojima sam video zlu nameru ili naopako postavljene teze, ali i aplaudirao strasno i srećno toliko puta da su dlanovi zaboleli, da dlanovi još bride. Baš kao kod NGC programa. Kao malo koji autor i malo koje štivo ovih godina, probudio je uspavane misli o suštini i naterao na interakciju.

Čitanje je kao gotovo nikada, podsetilo na udubljivanje u stručnu psihološku literaturu tokom studija, kojoj je uvek nedostajalo kreativnosti, britkog i usputnog humora i jednostavnosti u definicijama. Valjda sam se zato svo vreme čitanja divio autorovoj sposobnosti da gotovo jezivo komplikovane algoritamske sisteme ljudske svesti, ili zamršene tokove istorije razgrana u jednostavne i gotovo banalne rečenice.

Čitanje je kao apsolutno nikada, golicalo tonu razmišljanja o svetu prošlom, sadašnjem i budućem, o odnosima koji su ga stvarali i to i dalje čline, o filozofskim traktatima, o nedosegnutoj besmrtnosti, o elemetima svesti, o sistemima inteligencije, o Darvinu, o bogovima koji su umrli o toliko mnogo kapitalnih tema koje nedostaju današnjoj popularnoj literaturi zarobljenoj u tunelima individualnih patnji.

Ozbiljna knjiga. Opaka. Bogata smislom. Prebogata znanjem. Gotovo nerealno dobra da bi uspešno krasila izloge popularnih knjižara. Ali uspeva joj.

Marko Gaić