Mislim da se izlazak ove zajedničke ploče novih beogradskih grupa slobodno može porediti sa pojavom prvih albuma - Grupe 220, Bijelog dugmeta, Buldožera, Prljavog kazališta i Pankrta.
U određenim trenucima upravo su ove ploče postavljale kamene temeljce našeg rocka.

Osim što su donosile nove, sveže i kvalitetne ideje i koncepte u muzičko-tekstualnom smislu, one su pokazivale i otvarale gomilu mogućnosti za dalji rad - kako samih protagonista, tako i onih koji su pristizali za njima.

To što te mogućnosti ni izdaleka nisu tretirane, shvaćene i iskorišćene na pravi način treba posmatrati u svetlu naših običaja i mentaliteta gde se »idejni podsticaj« uglavnom svodi na najobičniji plagijat.

Šteta, ipak, što ova ploča nije izašla krajem prošle godine kao što je to bilo planirano, jer bi na taj način njihova prošlogodišnja aktivnost bila krunisana na pravi način.

Sve su grupe nastale prošle godine i zahvaljujući seriji izvrsnih nastupa u beogradskom SKC-u, Laguni ili zagrebačkom Lapidariju skrenule pažnju na sebe. Kažem, šteta je što album nije izdat ranije, jer već sada ovi muzičari svoj materijal izvode »malo drugačije« na živo. Kao i uvek, nekakva viša sila remeti planove - ovaj put bila je to nestašica sirovina od kojih se prave ploče.
Upravo zahvaljujući ovim (legendarnim) nastupima, od svih naših diskografskih kuća »Jugoton« se pokazao najpromućurnijim i najelastičnijim, te im ponudio ovakav album i singl ploče. Materijal je sniman u studiju »Druga maca« sa producentom Encom Lesićem. On je svoj posao dosta korektno uradio, naročito kada su u pitanju Idoli pa i Šarlo akrobata (mada je gitara zaslužila bolji tretman) dok je Električni orgazam u poređenju sa ostalima dobio najslabiju zvučnu sliku.

Ovo je ujedno i prilika da se nešto više kaže o zajedničkim crtama i razlikama između ovih grupa koje su isuviše dugo trpane u istu vreću samo zahvaljujući činjenici da su se prve pojavile u tzv. BG-novom talasu i često zajedno nastupale.

Šarlo akrobata je predstavljen sa četiri stvari - Ona se budi, Oko moje glave, Mali čovek i Niko kao ja, Idoli sa - Schwüle Über Europa, Plastika, Maljčiki i Amerika, a Električni orgazam - Krokodili dolaze, Zlatni papagaj i Vi.

Ona se budi i Mali čovek, Plastika, Zlatni papagaj i Vi su teme iz svakodnevnog života, isečci sa beogradskih ulica, zahvati o otuđenosti, pokušaj da se problemi situiraju...

Priča o devojčici koja uskoro puni 18 i koja ne zna šta bi sa sobom dok je okružena onima koji je tretiraju kao seksualni objekt, ili o čoveku raspetom između želja i mogućnosti, »plastičnom« životu u urbanoj sredini bez velikih mogućnosti da se stane, okrene i pođe drugim putem, te o jednom od najpoznatijih novih kafića - realističke su teme u kojima autori ne zapadaju u karikiranje ili nepotrebno moralisanje.

U tih nekoliko pesama nastojanja su im vrlo slična, pa bi se ovako njihovo delovanje možda najbolje moglo okarakterisati kao - »novi realizam«.

Ali, tu ima i drugih stvari.

Krokodili dolaze je Orvelovska visokourbana paranoja 1984. (uzgred, veoma je blizu), Oko moje glave noćnomorna nadrealistička slika, dok su Omorina nad Evropom i Maljčiki najsnažniji zahvat na naš soc-realistički mentalitet koji sam do sada čuo ili video.

Amerika je jedan od prvih pravih pokušaja ispitivanja monotonije u našoj muzici. Niko kao ja je prvi narcisoidni hit u ska maniru...

S obzirom na kratko vreme boravljenja u studiju, svi su sa puno kompetencije izrazili svoja nastojanja.

Stilska raznovrsnost, novi koncepti, sigurnost i razumevanje izražajnih sredstava i mogućnosti već ovim albumom odvajaju ove tri grupe od muzičke žabokrečine u kojoj se rock već godinama davio u našem glavnom gradu.

Siguran sam da ova ploča označava taj prelomni momenat. Počele su osamdesete i vreme je da se dešavaju prave stvari...

Napisao: Momčilo Rajin, Džuboks, 13. mart 1981. godine, obrada: Yugopapir