Garažnim zvukom isprljan alternativni rok presvučen slojem stoner roka i protkan post-punk ritmikom nas uvodi u “Džunglu”, kompoziciju koja otvara četvrti studijski album beogradskog sastava Repetitor i odašilje upečatljivu poruku kojom je ova ploča i titlovana, da bi nas u istoj pesmi dočekao i jedan teži stoner rif, koji se sada već kreće metaliziranim odnosno sladžiranim domenima stonera dotaknut hardcore punk stilom sporijeg tempa.

Na efektnu otvarajuću numeru nadovezuje se “Kroz vetar” sa zvučnom estetikom, ambijentom i ženskim vokalom koji, svi zajedno, potpisnika ovih redova neodoljivo asociraju na džordžijski sastav Kylesa, i to na sasvim pristojan način. Rifovi u “Gorim”, sledećoj pesmi na albumu, oslobađaju pustinjski vetar i toplotu usijanog asfalta na način koji asocira na kalifornijski Kyuss stil, ali u ovdašnjoj konotaciji u smislu lirike.

Ekspresno dolazimo i do prvog spotovanog singla pod nazivom “Kost i koža” koji u potpunosti opravdava svoju ulogu prvog isturenog, zahvaljući pre svega ekstatičnom vokalnom izvođenju i lirici, koji zajedno evociraju najbolje momente Satana Panonskog recimo, sa efektnim videom u kojem basistkinja izgleda posednuto poput Izabel Ađani u filmu “Possession” poljskog reditelja A. Žulavskog. Iz ove pesme i iz ovog spota izlazi jedan od najizvornijih “vapaja” ovog sastava, ove generacije ako hoćete. 

Album nastavlja u nešto bržem tempu, furioznom i napetom kompozicijom “Sa izvora” koja se posle uliva u zvučne dubine i doline kakve kreira recimo kalifornijski Sleep ili recimo Shrinebuilder. Sledi još jedan “vapaj”, po temperamentu mnogo flegmatičniji, rezigniraniji i svedeniji, u kompoziciji “Roba s greškom”, ali ništa manje autentičan, odnosno potentan u smislu hitičnosti.

Možda je baš tu album mogao i da se završi, premda je celokupno trajanje ploče od tričavih 22 minuta možda i premalo. Poslednje dve numere pod nazivima “Danima” i “Noćima” odudaraju od ostatka materijala i zvuče kao nekakve korona-karantin synth-acoustic sesije koje svoju efektnost i dopadljivost mogu eventualno da traže u svojoj visceralnosti i organskom zvuku.

Dakle, sve se ovde odvija po šablonu i receptu koji je beogradski sastav Repetitor odavno patentirao i plasirao kao proizvod na post-jugoslovenskom muzičkom tržištu. Red alternativnog rok zvuka Sonic Youth generacije; red britanskog post-panka (Wire, Joy Division); red jugoslovenskog novog talasa; red stoner roka, sladža i grandža (QOTSA, Kyuss, Sleep, Melvins, Nirvana...); i sve to provučeno kroz garažni filter radi rafiniranijeg ukusa.

Malo je toga izvornog ovde, ako izuzmemo činjenicu da je malo koji izvođač na ovako pristojan način izneo pomenute spojeve, pa tako i krilatica o odocnjenju dugačkom pola veka iz kompozicije “Kost i koža” može da se tumači i kao umetnička samorefleksija. Međutim, manjak izvornosti premošćen je ubedljivošću u ekspresiji, harizmatičnošću i iskrenošću; i jednom poetikom koja na ukusan način provlači socijalni momenat kroz individualna ali i kolektivna preispitivanja, samorefleksije i traganja, odnosno sve to stavlja u socijalni kontekst.

Pakovanje je minimalno, omot je minimalan, pesme su kratke i svedene kao nekakve muzičke i liričke vinjete, ali nabijene su hit potencijalom i komunikativne su sa nekim novim alternativnim klincima, koji će ih od srca primiti, naučiti i pevati iz sveg glasa na nekim budućim koncertima, dok će bend i dalje na bini odavati utisak kompletnih umetnika, jer su oni tu na svojoj teritoriji, odnosno prostoru koji može i da ne postoji ako uzmemo u obzir da smo tada zaista u jedinstvu sa njima.

Aleksandar Petrović