Max Gladstone: Four Roads Cross (Craft Sequence, #5)



Sviđa ti se? Javi ostalima!

Odlično napisan roman i pravo uživanje za čitanje. Iako je reč o neposrednom nastavku prvog romana u "serijalu", ne pogađa čitaoca onoliko kao prvi. U neku ruku je i slabiji od prvog, ali ne mogu da razlučim da li je to zbog toga što je svet i manir pisanja sada već dobro poznat, ili je po sredi nešto drugo. U svakom slučaju, brilijantan niz romana, koji potpuno transformišu predstave o tome šta se može a šta ne može u žanru, a uz to i odbijaju klasifikacije i ne mogu se nimalo komotno smestiti ni u urbanu fantastiku, ni u postapokaliptičnu fantaziju, ni u jednu žanrovsku kutiju koje trenutno imamo na raspolaganju. Izvanredno.

Dodajem nešto nasumično nabacanih misli:

Od devedesetih - a naročito tokom prve decenije ovog veka - urbana fantastika se potpuno odvojila od horora i dobila neke svoje zakonitosti. Jedna od najvećih značajki je svet u kojem se radnja odvija. To je po pravilu ili naš svet, dakle svet u kojem mi živimo, samo što prosečan žitelj sveta nije svestan postojanja natprirodnih elemenata, ili svet istovetan našem, u kojem je natprirodno sastavni deo svakodnevice. Neki od predstavnika ovih pristupa objavljeni su i kod nas. "Olujni talas" Džima Bučera u prvom slučaju i "Mrtva si, veštice" Kim Harison ili "Grešna zadovoljstva" Lorel Hamilton u drugom slučaju.

Gledston od toga odstupa dramatično. Njegov svet je izuzetno sličan našem i reklo bi se da čak jeste naš svet, ali s dramatično drugačijom istorijom i geopolitičkim razvojem, tako da iako ima velike sličnosti s našim društvom dvadeset prvog veka, čita se kao da je reč o nekom sekundarnom svetu. Taj "isto ali drugačije" momenat je prilično redak u urbanoj fantastici, kojoj ovaj serijal ponajviše pripada.

Dalje, ovakve knjige obično nisu društveno angažovane. Gledstonova fantastika se vrlo često bavi Drugim, ali ne u smislu demona ili vanzemaljaca, već u smislu došljaka u neko drugo mesto, sukoba kultura i društvenih slojeva. Njegovi romani su po pravilu polja za istraživanje korena društvenih sukoba, ali i intimnih pobuda koje teraju ljude na određene postupke. To je opet relativno strano urbanoj fantastici, koja je zapravo mešavina horora i krimića, pa ponajviše baštini tradiciju krimi romana, koji su usredsređeni na protagonistu i svet posmatraju isključivo kroz njegove oči (pa su zato često pisani u prvom licu) i kroz interakciju protagoniste sa svetom. Širi društveni kontekst načelno nije bitan. Kod Gledstona je to upravo suprotno, jer širi kontekst usmerava protagoniste i daje okvir njihovom delovanju, koje ne bi postojalo ili bi bilo dramatično drugačije da okolnosti nisu takve.

Sistem magije je izvanredno originalan i u suštini se svodi na pravo. Pratkikanti magije, tzv. Craftsmen, zapravo su advokati i savremena civilizacija počiva na mreži obaveza i sporazuma koji predstavljaju manifestacije voljnih akata (što i jeste suština pravnog poretka i u našem svetu). Većina pisaca ne posvećuje ovoliku pažnju unutrašnjoj logici sistema magije u njihovim romanima, jer suštinski nije ni bitna, pošto su priče character driven i magija (ili tehnologija) nije ništa do gimmick i oblanda za krimi zaplet. Ovde je drugačije, jer je pisac postavio pravila igre koja ne može da naruši deus ex machina momentima. 

Ivan Nightflier Jovanović




Sviđa ti se? Javi ostalima!

Budi u toku, prati nas na fejsbuku

10 najčitanijih

Arhiva