STEN MOL: Želimo svirati kako se osjećamo
Helly Cherry
Bend Sten Mol nastao je u Varaždinu (HR) u ljeti 2014. godine. U početku bend je bio instrumentalan i sastojao se od četiri člana. Nakon nekoliko mjeseci bendu se pridružuje pjevač Vinko te se tako oblikuje zvuk Sten Mola. Nakon godine dana bend napušta jedan od gitarista, te Vinko preuzima ulogu druge gitare i od onda se bend sastoji od četiri člana. U međuvremenu bend uzima kratku stanku, te se ponovno 2018. okuplja. Ponovnim okupljanjem dolazi do nove promjene, na mjesto bubnjara dolazi Nikola. Nakon dvije godine rada, Sten Mol izdaje svoj prvi EP naziva Final Days. Nakon završetka snimanja, bend napušta pjevač Vinko, a Sten Mol su Nikola (bubnjevi), Hrvoje (gitara) i Luka (bas gitara). Glazbeni žanr koji Sten Mol svira je psihodelični stoner rock, a uzori su Kyuss, Tool, QOTSA, Electric Wizard, Black Sabbath i mnogi drugi.
HC: Kada ste napravili bend, koja je vaša želja bila i kakav smisao on ima? Šta to vama znači a šta bi trebalo slušaocima?
SM: Bend smo napravili sada već davne 2014. godine, a želja je bila da pokušamo stvoriti nešto čega nema baš u našoj sredini, ne možemo reći baš originalno, pošto žanrovski ima mnogo bendova sličnih nama, ali svejedno da nije nešto što svira većina bendova. Pošto volimo to što sviramo, nadamo se da i slušaoci mogu uživati u našoj glazbi, ali isto tako da ih možda potakne i na poneko razmišljanje!
HC: Motivi i filozofija benda...
SM: Pa eto motivi, kao i filozofija su prvenstveno stvarati novu glazbu, uživati u riffovima i jammanju, a kasnije možda to prenijeti i na neki medij kako bi netko treći mogao to čuti.
HC: U kojoj meri vam je ovaj bend nekakva spona sa društvom i način komunikacije sa istim, u kolikoj vaše lično ispucavanje energije i lično pražnjenje?
SM: Kada smo tek počeli sa bendom imali smo tu neku zamisao o konceptualnim stvarima koje su u neku ruku i kritika društvu, međutim kako su se članovi promijenili tako su se i razmišljanja promijenila, te prvenstveno želimo svirati kako se ”osjećamo”, ako bismo se tako mogli izraziti. A sada da je to nekakvo osobno ispucavanje energije, mislimo da je svaka glazba zapravo taj neki ventil za pražnjenje viška energije.
HC: Koliko je teško okupiti ljude i održati ih zajedno u jednoj ovakvoj priči?
SM: Same promjene i ta neka kratka pauza pa sada i gubitak vitalnog člana benda, pjevača, je dokaz koliko je teško zapravo pronaći ljude koji će uložiti svoje vrijeme i trud u takav bend.
HC: Problemi sa kojima se suočavate kao bend...
SM: Kao što smo naveli, gubitak vitalnih članova zna biti velik problem, pogotovo jer se zna dogoditi pred neki važni događaj, kao što je izdavanje EP-a u našem slučaju. Ali isto tako treba i zadržati ljude na okupu, koliko ljudi toliko mišljenja, ali uspjeva se. Trenutno se prilagođavamo na to da smo instrumentalan sastav, barem privremeno, stoga radimo na autorskim stvarima koje će biti i dalje zanimljive slušaocima, a neće biti prerazličito od onoga što smo stvarali do sada.
HC: Kada ste napravili bend, koja je vaša želja bila i kakav smisao on ima? Šta to vama znači a šta bi trebalo slušaocima?
SM: Bend smo napravili sada već davne 2014. godine, a želja je bila da pokušamo stvoriti nešto čega nema baš u našoj sredini, ne možemo reći baš originalno, pošto žanrovski ima mnogo bendova sličnih nama, ali svejedno da nije nešto što svira većina bendova. Pošto volimo to što sviramo, nadamo se da i slušaoci mogu uživati u našoj glazbi, ali isto tako da ih možda potakne i na poneko razmišljanje!
HC: Motivi i filozofija benda...
SM: Pa eto motivi, kao i filozofija su prvenstveno stvarati novu glazbu, uživati u riffovima i jammanju, a kasnije možda to prenijeti i na neki medij kako bi netko treći mogao to čuti.
HC: U kojoj meri vam je ovaj bend nekakva spona sa društvom i način komunikacije sa istim, u kolikoj vaše lično ispucavanje energije i lično pražnjenje?
SM: Kada smo tek počeli sa bendom imali smo tu neku zamisao o konceptualnim stvarima koje su u neku ruku i kritika društvu, međutim kako su se članovi promijenili tako su se i razmišljanja promijenila, te prvenstveno želimo svirati kako se ”osjećamo”, ako bismo se tako mogli izraziti. A sada da je to nekakvo osobno ispucavanje energije, mislimo da je svaka glazba zapravo taj neki ventil za pražnjenje viška energije.
HC: Koliko je teško okupiti ljude i održati ih zajedno u jednoj ovakvoj priči?
SM: Same promjene i ta neka kratka pauza pa sada i gubitak vitalnog člana benda, pjevača, je dokaz koliko je teško zapravo pronaći ljude koji će uložiti svoje vrijeme i trud u takav bend.
HC: Problemi sa kojima se suočavate kao bend...
SM: Kao što smo naveli, gubitak vitalnih članova zna biti velik problem, pogotovo jer se zna dogoditi pred neki važni događaj, kao što je izdavanje EP-a u našem slučaju. Ali isto tako treba i zadržati ljude na okupu, koliko ljudi toliko mišljenja, ali uspjeva se. Trenutno se prilagođavamo na to da smo instrumentalan sastav, barem privremeno, stoga radimo na autorskim stvarima koje će biti i dalje zanimljive slušaocima, a neće biti prerazličito od onoga što smo stvarali do sada.