MILOŠ ARMUŠ: Priča brža od duple pedale | INTERVJU



Sviđa ti se? Javi ostalima!

Miloš Armuš nije nepoznato ime na srbijanskoj Heavy Metal sceni. Svirao je bubnjeve u bendovima NULL, Hollow my Eyes, Sangre Eterna i Senshi. Međutim, kao tipičan predstavnik svog instrumenta i introvertnog tipa ličnosti veoma retko je bio u prvom planu. Zbog nagomilanog iskustva poseduje mudrost, koju želi da podeli sa mlađim generacijama, što je i glavni razlog nastanka ovog intervjua, u kome je ukratko predstavljen i njegov svestrani muzički razvoj, započet 90-ih godina prošlog veka u rodnom Srbobranu.

foto: Predrag Filipović
Pamtim da si sredinom 90-ih slušao uglavnom inostranu elektronsku muziku, čemu sam inicijacijski delimično doprineo snimivši ti na kasetu album Propellerheads-a, tadašnje globalne zvezde Break Beat scene. Kada i kako si došao u kontakt s Heavy Metalom, šta te je privuklo toj muzici i kako se do danas razvijao tvoj ukus u okviru tog žanra i muzike generalno?

Da, to je bio prelaz s jedne faze u sledeću, tj. prelazak s neke strane i domaće klupske muzike (čuvene dizel devedesete) na Big Beat/Break Beat. Pored spomenutih Propellerheads-a slušali smo i kasetu Chemical Brothers-a, čuveni album Dig Your Own Hole, a kasnije i CD verzije kultnih albuma Electro City i In Stereo od Music Instructor i Bomfunk MC's, što znači da sam u tom periodu slušao uglavnom kvalitetni Electrofunk.

S Heavy Metalom sam došao u kontakt, kao i većina mojih vršnjaka, gledajući šou program pod nazivom Headbangers Ball, koji se emitovao na MTV2 kanalu. Sećam se dana kada mi je rođena sestra rekla da je gledala na MTV2 neki jako kul spot nekog benda sa pevačem koji ima natapiranu kosu kao da ga je neko uključio u struju, hahaha. Bila je veoma fascinirana, a u pitanju je bio, sad već legendarni, bend Static-X. Osim njega, u tom periodu sam dosta slušao i Fear Factory, kao i odličan Rapcore, Crossover Metal bend Stuck Mojo. Snažno me je privukao taj progresivan i melodičan zvuk (naročito ritam sekcija), koji je krasio sve pomenute bendove. Sećam se da sam satima sedeo i lupkao šakama u butine, pa sam znao skoro sve momente u pesmama, tj. prelaze i pauze. To su bili moji počeci interesovanja za instrument koji sviram do dana današnjeg.

Što se tiče mog muzičkog ukusa i pitanja kako se menjao od tada do danas, rekao bih da je sve počelo ranih 2000-ih sa Nu Metal zvukom i bendovima: Soil, Slipknot, Disturbed, Korn i Mudvayne (grupa ispred svog vremena koju jako volim). Prelazak iz NU Metal faze se odvijao uporednim slušanjem Sympho Black Metal bendova (Dimmu Borgir, Old Man's Child) i ključnih predstavnika Viking/Folk Metala (Einherjer, Ensiferum, Vintersorg, Falkenbach). Polako sam upoznavao i ostale podžanrove, stalno tragajući za nečim novim, premda najviše u oblasti melodičnog i progresivnog metal zvuka.

U periodu od 2005. do 2010. godine, mnogo sam slušao melodični Death Metal i otkrio, za mene veoma značajan, Technical Death Metal podžanr. Najjači utisak na mene je ostavio bend Necrophagist, koji je spojio neoklasičan zvuk sa Technical Death Metalom. Gotovo celu sledeću dekadu istraživao sam Techical Progressive Death Metal pravac. Što sam stariji, sve više mi odgovaraju Groove Metal i klin vokali.

Sve vreme, uporedo sa Heavy Metalom, istraživao sam elektronsku muziku i njene podžanrove. U elektronskoj muzici su me, kao i u metalu, najviše privukli žanrovi i podžanrovi koje odlikuje izlomljena ritam linija, tj. popularni Broken beat. Budući da su se u Srbiji uporedo emitovali nemački TV kanali MTV i VIVA, prošao sam kroz fazu nemačkog Hip-Hop-a i R&B-a i zavoleo artiste poput: Seeed, Fettes Brott, Xavier Naidoo, Deichkind, Dynamite Deluxe itd.

Istovremeno, pratio sam i britansku scenu elektronske muzike, koju i danas dobro poznajem i cenim. U novom milenijumu, na mene su veoma uticali podžanrovi UK Garage i House, u kojima se izdvajaju sledeći „dragulji”: Armand van Helden, Modjo, Basement Jaxx, Casiuss, Fatboy Slim, Daft Punk i dr.

Pored Future Garage-a trenutno istražujem i svet interesantnog i jako veselog Electro Swing-a, a izvođači koji su mi se u toj oblasti dosad najviše svideli jesu: Gramophonedzie, Parov Stelar, Caravan Palace i Swingrowers.

Šta misliš o mogućnostima daljeg razvoja Heavy Metala, da li se kao muzički žanr u potpunosti iscrpeo?

Sumnjam da Heavy Metal u svom izvornom obliku još može da se razvija, a što se tiče podžanrova, ta oblast je već toliko razgranata da ja, koji je godinama svakodnevno pratim, stalno iskopam nešto novo, neki novi pravac i neki jako interesantan bend. Od bizarnijih pravaca koje sam slušao naveo bih sledeće: Pornogrind, Cybergrind, Goblin Metal, Pirate Metal, japanski Vocaloid Metal i dr.

Dokaz da u Heavy Metal muzici i dalje možete stvarati nove i globalno zanimljive pojave je i bend Senshi, poslednji u kome sam svirao. On predstavlja spoj po mnogima nespojivih elemenata Heavy i Ragga Metala sa shamisenom, japanskim tradicionalnim instrumentom. Jako me zanima koja će biti sledeća „blesavaˮ kombinacija i kako će to da zvuči.

Po meni je jako važno da bend koji radi autorski materijal, napravi neki svoj originalni doprinos, da ne bude kopija nečega što već postoji. Smatram da je Sangre Eterna, inače moj prvi ozbiljniji bend, uspeo da kreira neki posebniji melodeath zvuk, nešto malo drugačiji od pionirskih bendova iz Skandinavije, odakle ovaj podžanr i potiče.

Šta misliš o srbijanskoj metal sceni, da li postoje uslovi da se bendovi profesionalizuju (izdavači, mediji, tržište, klubovi, festivali, publika) i koje domaće bendove bi po ličnom ukusu, ali i kvalitetu, izdvojio kao značajne u poslednjih dvadeset godina? Šta misliš o mogućnostima da bend iz Srbije potpiše za velike izdavače i napravi inostranu karijeru, kakva su tvoja iskustva u tom smislu s bendovima u kojima si svirao?

Smatram da je srpska metal scena dosta bogata i da ima puno kvalitetnih izvođača, kako nekih starih iskusnih lisica, tako i sa druge strane nekih mladih nada. Napomenuo bih da trenutno u Novom Sadu imamo manjak adekvatnih Rock/Metal klubova za manje, underground svirke. Mislim da sam u pravu ako kažem da je situacija pre bila bolja što se tiče prostora za metal koncerte.

Moji bendovi su hteli da krenu profesionalnim putem, ali smo prošli jako loše sa obe izdavačke kuće. Naleteli smo na prevarante koji love mlade i naivne bendove pa ih maksimalno eksploatišu. Moj savet mladim grupama je da dobro provere s kim potpisuju ugovor!

Znam da se mnogo bendova opeklo sa sličnim izdavačima i da se zbog takvih situacija danas većina muzičara odlučuje za DIY, ili uradi sam varijantu.

U ponudi je velik broj platformi preko kojih možete da reklamirate vašu muziku (Itunes, Spotify i dr.) i bez posrednika proveravate priliv novca od prodatih pesama i eventualno mercha.

Što se domaćih bendova tiče, koji po mom sudu zavređuju pažnju, za ovu priliku izdvojio bih sledeće: Consecration, Rain Delay, Quasarborn, Decontrolled i Through Art iz Beograda, Downstroy i Amentes iz Kikinde i Obscured i Conviction iz Novog Sada.

Zvučaću jako surovo, ali uveren sam da domaći bend ima male šanse da potpiše za nekog jako velikog izdavača, kao što je Nuclear Blast, Metal Blade, Century Media i dr. Pretpostavljam da nas sputava činjenica što smo iz Srbije, čemu u prilog govori i podatak da ne postoji nijedan domaći bend koji je potpisao za jako velikog izdavača. Doduše, bend Trigger je potpisao za Massacre Records, koji se ipak ne svrstavaju u gore pomenute izdavačke gigante.

Rano si ispoljio talenat za bubnjeve, koji nije na vreme prepoznat. Kada si počeo da ih sviraš, od koga i kako si učio tehniku i da li si imao probleme s povredama zbog veoma naporne i zahtevne muzike, kojom si se godinama bavio?


Jesam rano pokazao interesovanje za bubnjeve, ali u poređenju sa današnjim mladim bubnjarima, kasno sam počeo da ih sviram. Sećam se da sam kao desetogodišnjak uzeo prazne kante od Jupola i neke očeve lajsne, kojima sam lupao po njima uz muziku grupe Prodigy. Žao mi je što moji roditelji nisu još tada prepoznali moj talenat i kupili mi neki set bubnjeva, pogotovo što se tad bolje živelo, odnosno bilo je lakše zaraditi veći novac. Počeo sam da sviram tek 2004. godine. Tada sam kupio svoj prvi set bubnjeva, japanski Tama Rockstar i to u punk konfiguraciji, sa jednim prelazom i baritonom. Iste godine sam kupio i svoju prvu duplu pedalu i odmah počeo ozbiljno da vežbam. Samouk sam, nikada nisam išao na časove kod nekih profesionalaca. Nešto kasnije sam počeo na Jutjubu da gledam neke tehničke vežbe i prihvatam savete iskusnih bubnjara. U početku je na moje sviranje dosta uticao stil Mike Portnoy-a. Brat mi je iz Nemačke poslao njegov dupli VHS, sa pesmama Dream Theatera u njegovoj izvedbi, kao i benda Liquid Tension Experiment. U daljem sviračkom razvoju „kupiliˮ su me neki drugi bubnjari, koji su svirali ekstremniju muziku, kao što su: Derek Roddy, George Kolliass, Flo mounier. U isto vreme na mene su uticali i bubnjari koji su svirali s malo više „feelaˮ, tj osećaja: Sean Reinert, Bobby Jarzombek, Hanness Grossmann, Lyle Cooper, Chason Westmoreland i dr.

Svirati takvu vrstu muzike je jako fizički iscrpljujuće i vrlo opasno, ako to radite na pogrešan način. Godinama sam svirao metal muziku, u jednom periodu i sa dva benda, tako što bih došao na probu, ili svirku, i odmah seo za bubanj, a da se prethodno nisam zagrejao. Uveren sam da je taj moj loš pristup uticao da doživim povredu mišića i zglobova, zbog čega sam morao da prestanem da sviram ekstremnu muziku.

Koje marke i kompleti bubnjeva su za tebe najbolji izbor? Šta misliš o digitalnoj tehnologiji snimanja, koja umnogome zamenjuje živog bubnjara, zvuči sintetički, artificijelno, ali je ipak postala profesionalni standard?

Iako sam dugogodišnji fan Taminih proizvoda, odnedavno sam se zaljubio u Mapexove bubnjeve. Nekoliko godina sam svirao na pomenutom Tama Rockstar kompletu, pa sam prešao na Tama Superstar Hyper-Drive, set sa plitkim tomovima.

Što se tiče tehnologije snimanja i konkretno „kucanja bubnjaˮ, ja sam ljubitelj tog sintetičkog zvuka i ne mogu da zamislim savremen metal bend koji fura „naturalˮ zvuk bubnja. U današnje vreme je postalo obavezno da se u postprodukciji uradi „sound replacementˮ na bubnju. U neka prošla vremena morali smo da se oslonimo samo na kucan MIDI bubanj, uvezen u neki VST, najčešće EZdrummer, jer nismo mogli finansijski da priuštimo snimanje bubnja u studiju.

Ozbiljan rad benda zahteva znatna novčana ulaganja, slobodno vreme i odricanje, pa je mladim grupama, koje tek počinju, veoma teško, jer su prepuštene sebi samima, mada i mnogi afirmisani bendovi funkcionišu kod nas na sličan način, baveći se muzikom iz ljubavi i o svom trošku.

U kojim metal bendovima si svirao, šta si sa njima snimio i objavio i gde ste sve i s kim nastupili kod nas i u inostranstvu?

Prvi bend u kom sam svirao bio je Carrion. Kao totalni početnici svirali smo neki, uslovno govoreći, Heavy Metal. Bend nije dugo trajao, ali je bio solidna generalna proba da se vidi ko ima talenta i s kim bi se moglo raditi nešto ozbiljnije, na duže staze. Ime je ostalo isto, ali se postava malo promenila, jer su nam se priključili klavijaturista Ilija i pevačica Vanda, pa smo započeli neku Gothic eru. Snimili smo jedan demo, koji nije ugledao svetlost dana, ali ga još uvek imamo na kompjuterima. Radili smo godinu dana pod nazivom Etiainen, kao Nightwish tribute bend, i odradili nekoliko svirki u Bečeju. Bend je prestao da postoji pa je usledila moja saradnja s grupom Sangre Eterna. Snimili smo 2005. godine dva demo albuma i svirali povremeno u bečejskom Floydu, gde smo bili jako dobro prihvaćeni, pa smo svaki put punili klub. Nekoliko puta smo putovali na koncerte u Bečej, Crvenku i Beograd sa ekipom iz muzičkih emisija Radija 202. Bend je 2008. izdao album prvenac Amor Vincit Omnia za grčku izdavačku kuću Sleaszy Rider, a producent nam je bio Damjan Deurić iz zrenjaniskog benda Demether.


Iste godine sam sa mojim dobrim drugom Kovač Zoltanom formirao bend pod nazivom Null, kome su se pridružili i ostali drugari iz našeg društva. Svirali smo nekoliko godina zajedno i odradili nekoliko prelepih svirki po Beogradu i Pančevu. Posebno pamtim svirku iz Pančeva, održanu 30. 12. 2008. na „Fuck the new yearˮ festivalu.

Null je izdao jedan demo i jedan EP. Album smo objavili 2012. godine pod nazivom Asphyxia. Sniman je u Studiju 42, a masterovao ga je legendarni Stephen Fimmers, koji je svirao bas u nemačkom Technical Death Metal sastavu Necrophagist. Album je izdala kanadska izdavačka kuća Maple Metal Records. Bend je tih godina otišao na mini turneju po Švedskoj sa domaćim bendom Rozenhillom i održao koncerte u Umei, Ostersundu, Stokholmu i Marsti. Dve godine posle uzvratili smo uslugu Šveđanima i odradili mini turneju po Srbiji. Svirke su održane u beogradskoj Dangubi, novosadskom CK13, bečejskom Floydu i u Kulturnom centru Kikinda.

Saradnju sa novosadskom bendu Hollow My Eyes, koji je svirao Melodic Deathcore, po uzoru na slične bendove sa USA scene, započeo sam 2012. godine. Bend je izdao jedan demo, jedan EP i jedan album, u periodu dok sam bio njihov član. Odradili smo jednu malu evropsku turneju u sledećim gradovima: Budimpešta, Brno, Bratislava i Beč, pa smo u povratku svratili do Subotice i Beograda. Bilo je to vrlo lepo i interesantno iskustvo, ali sam posle te turnejice shvatio da zbog moje povrede mišića i zglobova ne mogu više da vijam karijeru bubnjara ekstremne muzike, pa sam napustio bend i od tada ne sviram u sličnim bendovima i sličnu muziku.

Na koje momente u dosadašnjoj bubnjarskoj karijeri si najponosniji?

Da budem iskren, nisam imao mnogo svetlih momenata u dosadašnjoj petnaestogodišnjoj bubnjarskoj karijeri. Pa ipak, kao najveće uspehe izdvojio bih odlazak na već pomenutu turneju u Švedsku sa Sangre Eternom, zatim činjenicu da sam do danas jedini metal bubnjar iz Srbije čiji je snimak nastupa, sa bendom Hollow My Eyes, postavljen na Jutjub kanal čuvenog Sick Drummer magazine, kao i fascinantan događaj sa prvim spotom benda Senshi za pesmu Musical Warriors, koji je Japanski Raggamuffin MC Ninety U okačio na Tviter. Pesma se širila po Japanu i nedugo zatim stigla i do gospodina Kazuki Yamamichi-a, koji inače ima sklonost da „kopaˮ po internetu interesantne metal stvari i deli ih na Tviteru. Njegov tvit sa našim spotom je za samo dva dana pogledalo 246 hiljada ljudi, pa je Senshi za kratko vreme postao senzacija u Japanu.


Da li dobijaš ponude od nekih bendova i da li imaš ambiciju i šansu da se profesionalno baviš sviranjem (tvoj bubnjarski jutjub kanal gledaju ljudi iz celog sveta), odnosno da li su ti još uvek u životu značajni sviranje i rad s bendom?

Trenutno nisam aktivan ni u jednom bendu i iskreno da ti kažem jako mi je teško zbog toga, jer mi fali bitan deo ličnosti. Veoma mi nedostaje sviranje sa meni dragim i, pre svega, normalnim ljudima, sa kojima sam dugo i lepo kreativno drugovao. Dobijao sam ponude od raznih lokalnih bendova, ali sam ih odbijao zbog nedostatka uslova. Ako si bubnjar i nemaš svoj prostor, onda je veoma teško da se ozbiljno aktiviraš s nekim bendom, tj. tako ja gledam na tu situaciju. Ali, ako se preselim negde gde bih imao uslove, verovatno ću se aktivirati i početi da radim s nekim bendom. Prelep je osećaj svirati sa drugarima, stvaralački se izražavati i povremeno obradovati fanove nekim interesantnim materijalom. Lepo je i putovati, mada sam s godinama izgubio želju za nekom ozbiljnijom turnejom po svetu, koja bi dugo trajala.

Za kraj intervjua, kako glasi tvoja poruka metal fanovima, koje svakako imaš, i mladim metal bendovima u Srbiji, a posebno bubnjarima?

Moja poruka za domaće metal fanove, a verujem da će se mnogi prepoznati i nasmejati, je da na lokalnim svirkama popiju koje pivo (piće) manje i da podrže domaću metal scenu kupovinom poneke majice i/ili diska, što će mnogo značiti bendovima.

Poruka za mlade metal bendove je da ne veruju slepo svakome iz nekog tamo labela ako imaju priliku da potpišu. Svima savetujem varijantu uradi sam, jer je sigurnije, a imate i uvid u finansije, odnosno u podatke o prodaji. Mladim bubnjarima, koji vijaju karijeru ekstremnog bubnjara, poručujem da se dobro raspitaju o rutinama za vežbu i zagrevanje, koje upražnjavaju svetski poznati bubnjari. Prepun je Jutjub informativnog i korisnog materijala na tu temu.

Intervju vodio Milan Đorđević



Sviđa ti se? Javi ostalima!

Budi u toku, prati nas na fejsbuku

10 najčitanijih

Arhiva