Glavni lik ovog romana zove se Lorimer. Pravo ime mu je zapravo Milomre, a poreklom je rom iz Rumunije. Njegovo novo ime je anagram starog, a treba da posluži njegovoj lakšoj asimilaciji u novoj domovini, Engleskoj. Lorimer radi u osiguravajućem društvu kao agent za procenu štete. Na početku knjige ćemo ga zateći kako odlazi kod klijenta kojeg nalazi obešenog. Lorimer će nas dalje upoznati sa svojom egzotičnom porodicom koja mahom nastoji da od njega izvuče neki dinar; svojom pasijom, sakupljanjem drevnih šlemova; svojim novim nadređenim, bučnim, arogantnim i iritantnim čovekom; svojim novim slučajem, najvećim dosad; kao i svojom insomnijom, zbog koje kao pokusni kunić pojedine noći provodi na klinici.

Slučajevi na kojima Lorimer radi se usložnjavaju, prepliću i nagoveštavaju sve veći rizik od odmazde (niko nije prezadovoljan kad mu se osiguranje uskrati), zbog čega se ovaj roman čita gotovo kao triler, ali Bojd paralelno a uspešno razvija i ljubavnu romansu između glavnog protagoniste i glumice koju je on najpre video u reklami. Takođe, lično i poslovno se sve više i agresivnije mešaju u njegovom životu, kao nikad dotad. Tu se misli i na pomenute slučajeve, ali i na sad već bivšeg novog kolegu koji mu se na neki volšebni način najednom nametnuo kao neželjeni cimer kojeg je teško izbaciti.

Armadillo je trenutno nešto najbliže savršenoj knjizi u mojim očima. Priča je zanimljiva, iskusno vođena i dinamična, likovi su beskrajno razrađeni, čak i oni najsporedniji poput uličnog prodavca cveća ili vremešne komšinice, pisanje je besprekorno i neprestano blago metaforično u opisima, ali nikad previše, taman da se izbegnu klišei i da se svet sagleda svežim očima. Svi gotovo nebrojeni podzapleti i slojevi dobijaju zadovoljavajuće razrešenje, čak i onaj koji se tiče insomnije: ljudi koji pate od hronične nesanice se zapravo plaše dubokih snova jer njih ne mogu da kontrolišu.

Roman je pisan u trećem licu, ali je Lorimer jedini fokalizator radnje. Mestimično su ubačeni i kratki delovi u prvom licu, koji kao svojevrsne fusnote pružaju uvid u određene događaje ili objašnjenja, a ujedno doprinose šarolikosti. Sam naslov treba tumačiti u vezi s pomenutim šlemovima, odnosno kao metaforu za pokušaj da se ljudi veštačkim oklopima zaštite od spoljašnjeg sveta.

Željko Obrenović