Engleska grupa Still Corners je sinoć, 7. maja, prvi put nastupila u Beogradu i to pred rasprodatom salom Amerikana Doma Omladine. Koncertom u prestonici Srbije su započeli jednomesečnu evropsku turneju tokom koje će promovisati svoje najsvežije izdanje od prošle godine ,,Slow Air’’. Ana Ćurčin im je pružila lokalnu podršku, a sam događaj je organizovala ekipa iz Charm Music Serbia.

Amerikana je oko 20.30 bila krcata, ali se sačekalo još 20-ak minuta da se na binu popne prva izvođačica večeri – Ana Ćurčin. Ovog puta, za razliku od onog sa Cigarettes After Sex kada sam je prvi put gledao uživo, odlučila se za solo, akustičnu varijantu, što će reći, bez ansambla. Ovaj način muzičkog izražavanja je baš daleko od mojih afiniteta. Dobro je Ana sve odsvirala i otpevala, ali se jednostavno oseća praznina. Takođe, veći deo nastupa sam više čuo žamor publike nego njenu svirku, što bih isto doveo u vezu gorepomenutim. Uglavnom, kantautorka je skoro ceo nastup posvetila numerama koje tek dolaze, kako reče, sa punim aranžmanima i ostalim instrumentima. U jednom trenutku se latila i usne harmonike barabar sa gitarom, a nije izostala i jedna obrada Frank Sinatre, po majčinom izboru, Angel Eyes. Sa par starijih traka je završila svoj set od 40 minuta.

Niko se nije mrdao sa startnih pozicija jer su u onoj gunguli svi tražili svoj mirni kutak za nesmetano gledanje predstave koja će uslediti. Auditorijum su uglavnom činili ljudi mlađe dobi, ali nije manjkalo ni starijih poklonika kvalitetnog zvuka koji kreira londonski duo. Takođe, dosta zaljubljenih parova je svoje mesto pronašlo u masi, a kako i ne bi kada ni romatnike u njihovim tonovima ne manjka. A kad smo već kod njih, eto ih, na 10 minuta do 22 časa.

foto: FB stranica benda
Greg Hughes - na gitari i Tessa Murray – na sintu i mikrofonu, osovina dream pop atrakcije Still Corners, po prvi put pred beogradskom publikom! Sa njima je na binu izleteo i bubnjar čije ime nažalost nisam uspeo saznati, a koji je deo grupe samo kod živog izvođenja. Gromki aplauz ih dočeka, a oni bez zadrške krenuše u akciju sa Black Lagoon.

Nisu časali časa, već su ređali pesmu za pesmom, hit za hitom. Tek smo prvo obraćanje dobili nakon numere Lost Boys, a pre Dreamlands kada nam je Tessa na srpskom rekla ,,zdravo Beograde’’ i ,,hvala’’, te se srdačno zahvalila na prisustvu uz primetno oduševljenje velelepnim prijemom. Išlo se dalje sa repertoarom, pa se naletelo i na jednu od mojih omiljenih ovog dvojca sa kormilarom – Cuckoo. Kraj svake trake je dočekivan ovacijama i aplauzima, dok je narod početku svake prilazio sa velikim osmehom na licu i nirvanom u duši. The Message je uspela da objedini sva ta stanja i da ih drži pristunim tokom cele izvedbe.

Valjalo bi pomenuti da je iza benda sve vreme išao i video program na ogromnom platnu. VJ posao je odlično odrađen, pa je svaka numera imala i svoju fenomenalnu vizuelnu podlogu. Smenjivali su se talasi, okeani, ljudi, svemir, nebo, a u jednom trenutku je naleteo i auto-put, pa sam se osetio ko da sam upao u ,,Lost Highway’’ Dejvida Linča. Tessa je stigla da nam se pohvali da su pre nastupa jeli kolenicu i to je otprilike bilo to što se neke šire komunikacije tiče.

U stvari nije. U finišu se oprostila od nas i u ime benda još srdačnijom zahvalnicom, mada je prava zahvalnost usledila kompozicijom The Trip. Najveći hit grupe je naravno naišao i na najveće oduševljenje, ali i blago razočaranje jer je tek sat vremena prošlo, a već je bilo gotovo. No, kako to obično ide, vratismo ih na binu. Prvo Tessu i Gregga sa Wish, a potom i bubnjara za Sad Movies sa ,,Slow Air’’ albuma koji promovišu. Za kraj kraja obrada sastava The Horrors Still Life. Uz vrisak, aplauz i huk oduševljenja auditorijuma napustiše binu, a jedna od organizatorki nam je saopštila da će se ubrzo pojaviti kod stola sa distribucijom ne bi li se slikali i davali autograme.

Veoma lepo, na momente setno, pretežno romatično, a zapravo snoliko muzičko iskustvo nam doneše Corners-i. Utisak je da su svi uživali, smejali se, radovali, dušom i emocijama po prostoru leteli... Poplava svega navednog, a opet sve zahvaljujući kvalitetu zvuka i izražaja kakav neguju Tessa i Gregg. Apsolutni plus i koncert za dugo sećanje.

Nemanja Mitrović Timočanin