Negde u prazninama između rajskih atmosferičnih zvukova i paklenih dubina najcrnjeg mraka luta i muzika Tamerlana. Verovatno glagol “lutati” nije najbolja odrednica koju sam mogao uzeti, pa ću probati da se ispravim i napišem – “putuje” . Peti album Timura Iskandarova koji stoji iza projekta/benda TAMERLAN, a drugi pod producentskom i snimateljskom palicom Mihajla Obrenova (Dreddup) nije iznenadio nikoga ko je već slušao ranije Tamerlanove radove, ali je dosadašnje fanove uverio da je lestvica sada već prilično podignuta i da sa svakim sledećim izdanjem Timurov kvantitet kvaliteta raste.  U principu, ja ne volim folk elemente prisutne u rok muzici i retki su trenuci kada me nešto što može da se podvede pod pojam folk pa makar bio, kao u slučaju Tamerlana, “deathfolk” zainteresuje. S obzirom da sam upoznao Timura i lično, bilo kakva recenzija “Infinigrammaton”-a mogla bi biti prilično neobjektivna, ali moje poznanstvo sa njim traje nepune dve godine, a njegovu muziku slušam već, evo, čitavu deceniju pa se nadam da ovde to nije slučaj.

Misticizam “Infinigrammaton”-a crpeći razne uticaje, putuje od sibirskih tundri preko panonske nizije do balkanskih planina kao legendarni vojskovođa čije Tamerlan ime s ponosom nosi. Timur je kao i na prethodnim izdanjima i ovde bio “majstor za sve” (instrumente i muške vokale) osim za bubnjeve i udaraljke za koje je bio zadužen Borivoje Janacković (Dreddup). Kao i na nekim ranijim izdanjima ženske vokale je pokrila Cecilia Bjargo (Sophia, ex-Arcana). Alexandros Antoniu (Macabre Omen, The One) je u jednoj od najboljih pesama sa albuma (on the Wings Of Cosmic Light) preuzeo mikrofon i otpevao glavni vokal, a posebna poslastica je gostovanje gitariste mog omiljenog benda Monolithe, Sylvain-a Begot-a, koji je na “highlightu” ploče, pesmi “Indivination Path” svirao električnu gitaru.

Tamerlanov najnoviji album je ako ne, do sada najbolje njegovo delo, a ono je, rame uz rame, sa prethodnikom nazvanim “Luciferian” i dokaz je da Timur Iskandarov suvereno pripada vrhovima death/folk podžanra alternativne srpske, ruske i svetske scene. “Infinigrammaton” je zanimljivo putovanje u samo podzemlje i natrag i pokazatelj da na njega i njegovu muziku itekako možemo da se pouzdamo pri traženju nečeg većeg od puke zabave.

Zoran Popnovakov