Beogradski Sava centar je sinoć, 31. januara, bio dom događaja koji će sigurno ući u anale balkanske rokenrol istorije. Nakon pauze od 32 godine na scenu su se vratili veterani jugoslovenskog progresive rock zvuka i napravili spektakl. Korni grupa je na taj način proslavila pola veka od osnivanja, a u povratničkoj misiji pomogli su joj brojni gosti, kao i mnogobrojna publika. Agenciji Long Play je pripala čast organizacije koncerta.

Ovaj nastup je prvobitno trebalo da se održi prošle, 2018. godine, ali je usled nepredviđenih okolnosti pomeren za prvi mesec nove godine. To nije omelo veliki broj fanova da se slije među zidine Sava centra i da prisustvuje istorijskom događaju. Sve je bilo spremno u 20.30 za početak.

Na bini se prvo ukazao narator koji nas je podsetio na par činjenica vezanih za biografiju sastava. Šaljivo je objasnio da je glavni krivac, a ujedno i generator benda, Kornelije Bata Kovač koji je svojim dolaskom iz Sarajeva u Beograd ,,pokvario’’ dve beogradske grupe – Elipse i Zlatne dečake i samim tim napravio prvu, tzv. supergrupu u Jugoslaviji. Prisetili smo se i onih koji su bili deo priče, a više nisu sa nama - nedavno preminulog basiste Bojana Hreljca, bubnjara Vladimira Furduja Furde, gitariste Velibora Kacla i pevača Dušana Prelevića Preleta. Uz poruku da zajedno odsanjamo ovaj san, narator se povukao sa stejdža i isti prepustio Korni grupi.

foto: Nemanja Đorđević
Pozornica im je u potpunosti pripala, a kompozicija kojom su otvorili nastup, sa Galetom iz notornog niškog sastava Kerber za mikrofonom, bila je Devojčice mala iz daleke 1969. godine. Evidentno je bilo da se vežbalo i da se sve moralo dovesti do tančina u red, no neke pesme jednostavno nisu mogle biti izvedene kako originalne verzije nalažu. Izvorno vreme trajanja numere Prvo svetlo u kući br. 4 je ovom prilikom prenebregnuto, ali je Gale svakako bio na visini zadatka što se vokala tiče.

Mikrofon je cele večeri služio kao štafeta, jer je gostiju na mestu pevača bilo četiri, a na kraju se tu našao i peti, ali o tom potom. Galeta je na kratko zamenio Zoran Šandorov ne bi li otpevao pesmu Kuda ideš, svete moj?, a njega Dejan Cukić sa kompozicijom Čovek i pas, posvećenoj Dušanu Preleviću Preletu. Cukić je potom mesto ustupio najmlađem među njima – Dušanu Svilaru. Bio sam poprilično skeptičan kada sam video da će on biti jedan od gostiju, ali moram priznati da je, iako dolazi iz totalno drugog žanrovskog miljea, momak oduvao prisutne svojim vokalnim aranžmanima kod numera Ti samo budi dovoljno daleko i Slika. Mrtva je trka ko se bolje snašao u ulozi pevača na nastupu, između njega i Šandorova koji se zatim vratio na binu sa Tri čoveka u kafani. Dušana Svilara do samog kraja više nismo imali prilike videti, dok je Šandorov u nastavku uglavnom bio ,,čovek za mikrofonom’’.

Dejan Cukić je pored pevačke uloge, na momente imao i onu hronologa/istoričara, ali i animatora. Tako je moju omiljenu stvar Korni grupe Ivo Lola, za koju sam iskreno mislio da se neće naći na repertoaru, uveo rečima da je u ,,ono vreme’’ svaka grupa morala imati neku rodoljubivu, patriotsku pesmu. Stekao sam utisak iz Cukićevih reči da je po sredi nekakvo pravdanje takve numere, što je po mom mišljenju, ako sam u pravu, potpuno pogrešan pristup. U eri nacionalističkih i četničkih prepeva od strane kojekakvih ,,rokenrol misionara’’, smatram da je ovakva kompozicija pun pogodak i baš ono što u vremenu revizija i prekrajanja istorije, valja svirati, i ponavljati, svaki dan. Ovo remek-delo je otpevao Gale.

On se do kraja nastupa latio mikrofona na još jednoj traci i to beše ona koju je proslavila Generacija 5 – Pseto. Dejan Cukić je potom otpevao Divlje jagode, a onda je došao red na Zorana Šandorova i petnaestominutnu rapsodiju Put za istok, sa prvog albuma Korni grupe. Ova maratonska numera, sastavljena od četiri dela, je obuzela narod Sava centra i svojom energijom nagnala isti da apalauzom pozdravlja najupečatljivije momente, kako vokalne, tako i instrumentalne. Kornelije Kovač je takođe imao svoj mini-šou improvizujući velelepne melodije na svom klaviru. Šandorov je sve to u najboljem redu pratio i u potpunosti se snalazio. Kada je ovom soničnom putovanju došao kraj, gromoglasnim aplauzom upućena je čestitka celokupnom bendu. Kad smo već kod njega, ne bi valjalo zaboraviti ko je sve te večeri bio na bini. Od stare škole, odnosno onih koji su u prvim godinama vedrili i oblačili, na sceni su se našli, u nekoliko navrata pomenuti, Bata Kovač – pijanista, srce i mozak grupe i Josip Boček na gitari. U pomoć su im pritekli pridruženi članovi Peđa Milanović na bas gitari, Aleksandar Miletić na klavijaturama i Ratko Ljubičić za bubnjevima. Za bek vokale su bili zaduženi Miki Rajković i Nenad Busarac iz sastava Peti Element, inače oformljenim od strane Batine ćerke, Kristine Kovač.

Šandorov je predstavu uveo u poslednju fazu hitom Moja generacija, koja je do tada najmoćnije zvučala. U nekoj od pauza između pesama čuo se poklič iz publike ,,Daj Adolfa’’. Pojedini mediji su na dan koncerta pisali da Dado Topić, jedan od vokalista Korni grupe, neće moći da prisustvuje usled bolesti. Ne leži vraže, eto Cukića na bini sa najavom, a nakon najave, eto Topića na pozornici. Ovacijama je dočekan, a odužio nam se, za početak, njegovom omiljenom pesmom Jedna žena. Više nego očigledno je bilo da je Dado na stejdž došao bolestan, ali i to da je želja pobedila fizičko stanje, te da nije hteo i smeo propustiti ovaj istorijski događaj. Otpevao je još i Etidu, kada smo mislili da će se povući sa scene. Međutim, Cukić se vratio pred auditorijum i zajedno sa, do prvog refren, Dadom, a potom i ostalim pevačima, odveo nastup u sam finiš jednom veselom, permanentno dragom numerom Trla baba lan. Žurka je trajala tokom cele izvedbe. Poštovaoci i poštovateljke benda su ustali sa svojih sedećih pozicija, zaigrali, zapevali i dlanom o dlan ispratili stvar do kraja. Zaista jedna prelepa slika.

Ovde je trebalo da se koncert i zvanično završi, ali ne, jednostavno ni bend, ni publika nisu želeli da se bez bisa okonča ovo istorijsko veče. Još jednom Moja generacija za kraj ovog dvoipočasovnog mjuzikla sa srećnim krajem. Od jedne ljubiteljke Korni grupe i  generalno rada Kornelija Kovača, poklon cvet za rastanak i kraj. Bilo je pet minuta iza 23h.

foto: Nemanja Đorđević
Nastali u vreme studentskih buna, te političkih i društvenih turbulencija, jedni od prvih velikih bendova nekadašnje Jugoslavije, menjali članove, eksprimentisali zvukom, rađali nove zvezde balkanskog rokenrol neba, proizveli mnogobrojne hitove, ugazili u drugu polovinu veka postojanja, pa i odsvirali povratnički beogradski koncert, pred mnogobrojnom publikom, 31. januara u Sava centru. Ovaj datum bi trebalo zacrveniti u rock kalendaru jer, prisustvovali smo istoriji. Siguran sam.

Nemanja Mitrović Timočanin