Nekadašnji frontmen kultnog post-punk/goth-rock sastava Bauhaus, Peter Murphy, priredio je u petak, 9. novembra, spektakularni koncert pred punim Hangarom. Ovaj nastup se dogodio u okviru turneje ,,40 Years of Bauhaus Ruby Celebration Feat. David J’’, a u pomoć su im pritekli i Novosađani GIFT. Organizacija događaja pripala je Long Play agenciji.

Koncert je prvobitno trebalo da se održi u Domu omladine Beograda, međutim, usled ogromne potražnje i zainteresovanosti ovdašnje publike, isti biva brzo rasprodat i premešten u Hangar beogradske luke. To će se ispostaviti kao odličan potez organizacije jer su kapaciteti novog prostora daleko veći od Amerikane DOB-a, a gotovo da je ceo bio ispunjen. Auditorijum je uglavnom bio nešto starije dobi, ali se dalo naleteti i na mlađe poklonike lika i Murphy-jevog dela, pa i na one koji su i stilski deo goth supkulture, što je mene posebno radovalo.

Brojnost je bila na zavidnom nivou u trenutku kada se spremao novosadski sastav GIFT da otvori veče. Prvobitno su za predgrupu bili najavljeni Britanci Desert Mountain Tribe, ali usled tehničkih razloga, kako promoteri rekoše, bejahu sprečeni da nastupe. Joca Ajkula (frontmen benda) i društvo su se oko 21.10 pojavili na stejdžu. U svom setu od pedeset minuta ponudili su nam deset obrada, uglavnom notornih grupa i njihovih hitova iz pretposlednje dekade XX veka. Na listi su se našli The Cure sa numerom A Forest, potom INXS Need You Tonight i Depeche Mode Enjoy The Silence, te Talking Heads sa Psycho Killer itd. Sve je to lepo odsvirano, Ajkula ima jako uvežban i interesantan vokal, čak i neki njihov otisak se oseća u aranžmanima, ali opet i na kraju krajeva, to su tuđe pesme. Bolje loša autorska, nego dobar cover – neko davno reče, dok ja aminujem. Mislim da će se u ovom slučaju i ostatak publike složiti sa mnom jer reakcije, ako izuzmemo sporadično pevanje par najpoznatijih pesama sa liste, gotovo da nije bilo. Ono što bih im isto tako zamerio jeste obraćanje na engleskom, za koje zaista ne vidim potrebu u datom trenutku.

Dvadesetak minuta je bilo potrebno momcima iz tehnike da raspreme i pripreme binu za spektakl koji će nam se uskoro prikazati. Evidentna je bila euforija među fanovima, posebno među veteranima koji su u tim trenucima živeli svoj muzički san. Ne treba zaboraviti da je ovo jedini koncert na Balkanu i ujedno prvo pojavljivanje u Srbiji.

foto: Nemanja Đorđević, Long Play
Bilo je oko 22 i 20. Na stejdž izleću mlađe kolege - bubnjar Marc Slutsky i gitarista Mark Gemini Thwaite, zatim živa legenda, saborac i suosnivač, basista David J i konačno – glava, brada i estetika Bauhaus-a i čitave ove priče, Peter Murphy. Kako su obećali, tako su i krenuli. Prvi album, ona koja ga otvara i prva kompozicija večeri – Double Dare. Nisu se smirili dok nisu izgurali ceo debitantski, veličanstveni album ,,In The Flat Field’’ iz 1980. godine. I to redom, baš onako kako su ih na ovom albumu-lektiri post-punk i goth-rock zvuka naslagali. Generalno je čitav nastup imao oblik svojevrsne predstave, ali je u prvom delu bila izrazita baš takva forma. Pri završetku svake numere svetla su obasjavala Murphy-ja i stavljala ga u prvi plan. Pojedine pesme su zavredile i komad kostimografije ili nekog drugom pomagala. Tokom A God in an Alcove se Murphy latio krune, Small Talk Stinks je otpevao sa megafonom u ruci, a stalak za mikrofon je za vreme Stigmata Martyr poslužio za čin raspeća, da bi potom, dok su svirali Nerves, leteo unaokolo po bini. Negde između, kako tracklist nalaže, našla se i moja omiljena St. Vitus Dance.

Pošto su završili sa ,,In The Flat Field’’, Peter Murphy se nakratko povukao sa bine ne bi li svoju crnu rokerica jaknu zamenio košuljom, te onda sa ostatkom benda nastavio da set listom šara po diskografiji. Negde na sredini nastupa, najveće oduševljenje publike izazvala je, a koja druga no Bela Lugosi’s Dead. Prvi singl sastava Bauhaus i upravo onaj koji ih je vinuo do najsvetlijih visina. U sred izvođenja Peter i ekipa su dobili ogromne ovacije punog Hangara i horsko pevanje, pa i simultano aplaudiranje, sve uzajamno i sve kako dolikuje. Odmah nakon nje je usledio još jedan veliki hit ispraćen vriskom ljubitelja, a ponajviše ljubiteljki - She's In Parties. Da zna još po nešto, a ne samo da odlično peva, Peter je na delu upravo ovde pokazao svirajući instrument melodiku i na kraju numere sa udaraljkama. U finiš se ušlo sa Kick In The Eye, The Passion Lovers i Dark Entries. Bilo je 23.45.

Obožavatelji i obožavateljke Bauhaus-a, odnosno Peter Murphy-ja i David J-a, su hteli još. Vratili su se na stejdž, Peter i gitarista, i krenuli sa The Three Shadows Part II da bi im se potom pridružili David i bubnjar Marc kod izvedbe pesme Severance, još jednog legendarnog benda - Dead Can Dance. Opet su se povukli sa bine, ali ne zadugo. Povratak je ubrzo usledio sa evidentnim prisutvom enormne količine radosti u njihovim srcima. Peter se srdačno zahvalio Beogradu i publici i u to ime nam svima podario još dve kompozicije. Obe tuđe, obe lektire i obe omaž sopstvenim uzorima. Telegram Sam grupe T. Rex i Ziggy Stardust David Bowie-ja, za kraj kraja, deset minuta iza ponoći.

Beograd je u petak, 9. novembra bio na kratko goth-rock prestonica Evrope. Ako se pogleda spisak gradova koje su ili će Peter Murphy i ekipa u okviru svoje ,,40 Years of Bauhaus Ruby Celebration Feat. David J’’ turneje posetiti, Beogradu je pripala čast da jedini na Balkanu, ali i šire, ugosti ovog velikana gitarske muzike. Preko 3.000 ljudi je prisustvovalo ovom spektaklu i sa sobom kućama ponelo ono što se negde decenijama, negde godinama očekivalo, ali i slušalo putem različitih nosača zvuka. Zaista događaj koji će nam svima, i nama iz publike, i njima sa bine, permanentno ostati u sećanju.

E da, srećan Dan borbe protiv fašizma. Živeli.

Nemanja Mitrović Timočanin