Tri i po decenije postojanja benda i skoro isto toliko vremena nedolaženja u Srbiju. Ipak, metal veterani rešili su da sve to nadoknade, te su u godinu dana dva puta posetili Beograd. Drugi put se odigrao sinoć u prostorijama punog kluba Elektropionir, gde je Voivod uz pomoć sastava Maggot Heart održao koncert za pamćenje. Ovog puta je datum bio petak četrnaesti, a organizacija je ostala ista – MH Concerts i Serbian Hellbangers.
 

Moja malenkost nažalost nije bila prošle godine. Međutim, to je bio razlog više da ovog puta ne propustim legendarne. Posle svirke sam se malo raspitao kod fanova koji je nastup bio bolji i mišljenja su podeljena. Neki su govorili da je ovaj koncert bio bolji zbog zvuka, neki da je ipak onaj zbog set liste i pompe koja ih je dočekala jer su prvi put došli na ovo tle, neki da su i jedan i drugi bili odlični, a ja bih samo dodao na to da su definitivno pokidali, u svakom mogućem smisu. Ali o tom potom.

Bend koji je otvorio ovo veče bejaše Maggot Heart. U pitanju je sastav švedske gitaristkinje imena Linnea Olsson koja je sa sa ostatkom grupe stacionirana u Berlinu. Zvuk najviše priliči nekoj raskrsnici post-punk, dark wave i rock ulica, dok rock la stradi pritiče i jedan mali metal sokak. Nastup su započeli u 21h i svirali su četrdeset i pet minuta. Linnea muzicira na gitari, a u pomoć joj priskače još jedna gitaristkinja, tu je i basistkinja, a na bubnjevima je jedini muškarac u njihovim redovima. U repertoar su uvrstili svoje najpoznatije trake, a posebno su se izdvojile ’’Medication’’ – meni najmilija koja me debelo podseća na Xmal Deutschland, potom ’’Show Them Your Teeth’’ i za sam kraj ’’City Girls’’. Publika se nije toliko mrdala koliko je Maggot Heart želeo, ali je tu bio jedan interesantan momak u Iron Maiden majici koji ih je svim silama podržao. Njegovim angažmanom na poslednjoj numeri je nekolicina njih krenula u ritmu da klepuje, što je poboljšalo utisak generalne pasivnosti. Uz reči hvale, u 21.45 napustili su binu.

Evidentno je bilo da je masa Elektropionira bila gladna glavnog jela, te je pir zvanično započet u 22.15. Drugi put među fanove Srbije, legendarni kanadski progressive/thrash ansambl – Voivod. Kao što sam na početku pomenuo, mnogi fanovi su bili očarani samom činjenicom da posle tri i po decenije zakoračiše na površinu Beograda, a da im je neko rekao da će za manje od godinu dana opet gledati svoj miljenike, ne bi se usudili klimnuti glavom. Avaj, to se obistinilo. Ekipa u sastavu Daniel Mongrain Chewy na gitari i Dominique Laroche Rocky na basu kao predstavnici juniorskog dela benda na jednoj strani i originalni članovi, veterani metal scene, bubnjar Michel Langevin Away i pevač Denis Belanger Snake na drugoj, istrčaše na binu i pokrenuše talas dobrih vibracija.

Svirku su otvorili kompozicijom ’’Post Society’’ sa istoimenog EP-ja iz 2016. godine. Na samom početku su nam dali do znanja da će ovo biti koncert koji će nam dugo ostati u sećanju. Snake je u sred pesme vodio ’’navijanje’’ sa klasičnim metalskim pokličima ’’hej, hej’’, a u istoj je, govorimo o prvoj pesmi, dakle na samom startu, sišao među masu i podelio radost sa prisutnima. Potpuni car. Nije postojao neki hronološki redosled, te je vremenska mašina radila kroz ceo set. Vuznuli su nas trideset godina nazad trakom ’’Ravenous Medicine’’, a onda opet u sadašnjost sa ’’Obsolete Beings’’. Ona će se naći na dolazećem albumu ’’The Wake’’ koji izlazi, kako Snake reče, 21. septembra. Osmesi na licima vojvoda dosegli su ’’od uveta do uveta’’ dimenziju činjenicom da su nakon svake numere dobili gromoglasno skandiranje ’’Voivod, Voivod’’. Umeli su to da cene i vratili višestruko. ’’Technocratic Manipulators’’, pa ’’Into My Hypercube’’ gde se Snake ponovo spustio među narod, a taj isti narod napravio šutku sa njim u centru, ne dotaknuvši ga. Beogradska publika je imala priliku da premijerno čuje ’’Iconspiracy’’ – takođe deo liste novog albuma, a koja je juče ugledala svetlost dana i u sajber prostoru.

Potom je usledilo najveseliji deo večeri uz pesmu ’’The Prow’’. Ali i nešto pre nje smo se lepo zabavili jer ovaj koncert je imao i elemente stand-up komedije. Nisu pljuštali vicevi, ali mimika, pokreti i facijalne ekspresije članova su sve vreme atmosferu činili veselom i humorističnom i na taj način je dodatno ulepšali i obojili veselim bojama. Gitarista Chewy je pre početka numere zabezeknuo lica auditorijuma sa nekoliko rifova. Prvo ’’La Bamba’’, pa ’’Rebel Yell’’ i ’’Sweet Child of Mine’’, čiji je rif i na kraju ponovo upotrebio. Fešta par ekselans. U par momenata sam stekao utisak da bend radi parodiju na metal manire i to one sa bini. Neprestano su izvodili razne kerefeke svirajući, a uz to potpuno vedri i nasmejani. Ti trenuci su mi dodatno podigli mišljenje o njima jer su zaista jedan atipičan metal sastav, bar što se performansa tiče. O samoj uvežbanosti i instrumentalnoj izvedbi bih tek mogao napisati bar stranicu sa rečima hvale. Ono što mi je posebno interesantno, dok sam još na temi, jeste što Voivod od početka funkcioniše sa jednom gitarom dok se nepostojanje druge se ne primećuje ni najmanje. Mene kao fanu instrumentalnog sklopa sa dve gitare je to posebno oduševilo.

U drugom delu repertoara naišla je meni najdraža ’’Order of the Blackguards’’ sa ’’Killing Technology’’ iz 1987. godine. Nakon nje su odsvirane nova ’’Always Moving’’, ’’The Lost Machine’’ i za kraj, kako to obično rade, ’’Voivod’’. Kod uvoda u poslednju numeru je Snake pozdravio Maggot Heart, tonca i road crew člana, publiku i na posletku shout-out za nekadašnjeg gitaristu Piggy-ja (RIP) u večnim lovištima. Sat je rekao 23.25 kada su se sa bine povukli. Međutim, kako to obično biva, posebno na ovako dobrim koncertima,, ekipa se vratila i izrokala ’’Overreaction’’, te konačno navukla zavesu na ovu izvanrednu predstavu dvadeset pet minuta pre ponoći.

Mojoj malenkosti je ovaj koncert definitivno ušao u top pet onih koje sam ove godine odgledao, a vala ih je bilo i previše. Nisam posetio prošlogodišnji nastup i zbog toga bih izostavio bilo kakav vid komparacije. Za ovaj tvrdim da je bio fenomenalan. Maksimalna uvežbanost, komunikacija sa publikom neviđeno dobra, nasmejana lica, bez loših vajbova, mračnih duhova, agresije. A kako i da je bude kad se vidi da su carevi i sa pravom legendarni. Mnogo toga bi i domaća thrash i generalno metal scena mogla da nauči od njih. Prvo da iako su rifovi brzi i brutalni, ne mora estetika biti tamna. Drugo, Snake je nosio majicu crust punk benda Doom, a Away anarho-punk ikona Crass, pa bi i tu mogli malo potražiti uzore, ne samo muzičke, već i svetonazorske i društveno-političke prirode. I treće, vedrina. Nije (još uvek) armagedon stigao, te mrki pogledi i još mrčaniji gestovi, ne moraju biti praksa. Može to i na Voivod-ski način. Veselo, drugačije i progresivno.

Ako je koncerta bilo drugog posle prvog, valjda će biti i trećeg nakon drugog, te se sigurno i tada vidimo. Voivod, Voivod, Voivod, Voivod...

Nemanja Mitrović Timočanin