Dvanaesti album družine iz Tampe, Savezna Država Florida, SAD, koja se odaziva na ime Kamelot očekivano ne donosi ništa novo. Zašto očekivano? Zato što je gospodin Thomas Youngblood našao formulu kako da proda što više albuma, a to je snimanje dobrih, vizuelno bogatih spotova, obavezno gostovanje lepih pevaljki teškometalnog žanra, par balada i ubacivanja „growl“-a tu i tamo. Već nekoliko poslednjih albuma ima tu strukturu i rezultat je prilično dobar, ali predvidiv. Pošto ni fudbalsku utakmicu u kojoj je sve predvidljivo i sve se zna, ne obožavam da gledam, bio sam skeptičan i u vezi sa „Shadow Theory“, albumom koji je svetlost dana ugledao 6. aprila.

Nažalost, moja očekivanja su se obistinila. „Na zapadu ništa novo“, što bi rekli Bora Čorba i Erih-Marija Remark. Tommy Karevik je sjajan pevač, ali nema harizmu jednog Khana tako da na momente biva dosadan, jer gotovo stalno peva na isti način naravno, donekle imitirajući pređašnjeg legendarnog frontmena. To mu zaista polazi za rukom, ali ostaje žal što češće, kao na primer u pesmi „Static“ ne promeni manir i pokuša da pesmu otpeva na drugi način. Prvi singl „Phantom Divine (Shadow Empire)” ne udara u čelo i cenim da nije pravi izbor da predstavi album. Gošće, lepotice su tu, Lauren Hart iz death metal benda “Once Human” i Jeniffer Haben iz nemačkog simfonik benda “Beyond The Black” a povremene izlete u “growl” način pevanja je dosta dobro odradio Sascha Paeth, producent i muzičar sa zavidnim stažom. Svirao je u bendovima kao što su Heavens Gate, Shaman, Avantasia i drugi. Nekako su mi pesme u kojima Tommy Karevik nije bio jedini pevač bolje od ostalih, verovatno iz razloga kojeg sam već naveo, manirizam i jednoličnost. Kao nešto bolje od ostalih stvari naveo bih pesme “Amnesiac” (koja je morala biti prvi izbor za singl), "Burns to Embrace", gde je pametno ubačen dečiji hor, već pomenuta “Static” kao i verovatno najbolja na albumu “The Proud And The Broken”.

Verovatno je najbolji period Kamelota daleko iza nas (i njih), ali ovo ipak, nije tako loš album. Opet, previše mi je prosečan da mu se češće vraćam. Ako mi se sluša Kamelot svakako ću pre u plejer staviti albume kao što su „Karma“, „Epica“ ili „Ghost Opera“. Očekujem ipak od Yougblooda i ekipe malo više rizika u budućnosti i više eksperimentisanja, ako je ikako moguće sa progerskim vodama jer Kamelot za to i te kako ima potencijala.

Zoran Popnovakov