Pre nekog vremena bio sam na koncertu Besnih Glista u “Gerila Baru” i pošto su mi se prilično dopali, dogovorio sam kratak intervju sa šefom benda Juliusom Velkerom. Kako je tekao naš razgovor pročitajte u redovima koji slede...


Kažu da je sedma godina braka kritična. Bend radi evo, već 7 godina. Kakvi su odnosi u bendu?
Dopada mi se poređenje braka i benda, jer rezultat obe zajednice jesu jake veze između ljudi, ljubav i zajedništvo (svako na svoj način naravno). Brak prosperira kroz decu, bend kroz albume... tako nekako, zar ne? Iako je u nekim brakovima sedma godina kritčna, u našem bendu je odlična. Jedna od boljih. Puno dobrih koncerata i novi album koji se sprema da se otisne iz studija. Malo li je? Što se tiče odnosa u bendu, pu pu, da ne ureknem, nikad bolje. Ali tako je od prvog dana. Zaista postajemo prava velika porodica i na to sam najponosniji.

Ja bih za vas rekao da ste „crossover“ bend, jer je količina žanrova koju ste vi zamešali u svoj zvuk baš obimna. Mene interesuje kako bi ti opisao to što svirate i šta tebi najviše „leži“ da sviraš ?
Uh. Besne Gliste jesu jedan muzički sataraš, kada se pogleda iz sviračkog ugla, ali kada se pogleda iz idejnog, poruke i ideje šanrova koje sviramo su poprilično srodne, samo predstavljene na drugačiji način. Punk, reggae, rap, hc, metal, ska.. su različiti zvučno i svirački ali nose iste ideje. Ideje bunta, revolucije, ljubavi i individualizma koje mi prihvatamo i prenosimo. U ovim vremenima kada je sve mutiralo izgleda da je prirodno da i muzika mutira. Kako u undergroundu, tako i u mainstreamu. Moj nemirni pankerski duh mi nikada nije dao da budem dobar discpilovan metalac, a ljubav prema alternativi mi nije dozvoljavala da se opredelim za bilo šta. Tako da sam shvatio da mi najviše “leži” da sviram sa prijateljima i u atmosferi gde se osećam lepo i prihvaćeno. I Slayer. Obožavam Slayer.

Malo je bendova na današnjoj sceni koji imaju društveno angažovane tekstove. Vi niste u tom košu. Koliko pažnje pridajete tekstovima, čini mi se da nisu puka pratnja muzici ?
Tekstovi su zapravo naš glavni adut, Filip (Que MC) je glavni autor tekstova i po mom skromnom mišljnju, malo je reći da je izuzetno dobar u tome što radi. Zaista unese deo sebe i mnogo emocija u svaku reč. Skladno muzičkim strujama koje nas nose, postoje tekstovi koji su društveno angažovani i jako važni za nas (npr. “Pobednik” i “Propaganda”) ali takođe i tekstovi koji govore o osećanjima i unutrašnjim borbama individualca (npr. “Igra Leptira”, “Magla”) drugi album će više naginjati individualizmu u tekstovima, ali naravno da će nositi i važne, angažovane poruke. Smatram da je društveni angažman u rokenrolu veoma važan, pogotovo u našoj zemlji, u vremenu medijske kastracije i lobotomije.

Duvačka sekcija nije samo dekor. Osetim u melodijama i te kako važan udeo duvača. Kako pravite pesme, uopšte. Mislim, ko je glavni autor muzike u bendu ?
Kako je naš bend počeo bez duvačke sekcije, naša muzika nikad nije rotirala oko tog dela orekstra, iako smo oduvek želeli duvačku sekciju.  Kako smo uspeli da nađemo duvačku sekciju, prekrojili smo pesme i dobili novu dimenziju. Kada duvači grunu, i vatru sunu to stvarnio zvuči moćno. Ne rastaje nam se od njih. Do relativno nedavno, ja sam  bio glavni autor muzike, i donosio kosture pesama na probu kojima bismo zajedno davali meso, i udahnuli život. U poslednje vreme, pesme uglavnom nastaju na probama i drugi članovi benda sve više učestvuju, i to mi veoma prija.  Ja sam individualac ovisan o zajedništvu.

Nastupate zajedno i sa rege bendovima, sa bendovima koji sviraju alternativu i ska, sa pankerima. Nemate predrasuda, važno je da se svira. Slažeš li se sa tim ?
Sećam se jedne stranice na Myspace-u koja se zvala “ujedinjena scena-jaka scena” i to je oduvek bilo važno. Nije važna forma rokenrola koju neko svira. Važno je da je to rokenrol i da je bend iskren. Važno je da se svira, ali bendovi moraju da drže do sebe, jer postaje sve više i više neuslovno baviti se muzikom, a za to nije samo kriv sistem itd već i sami muzičari koji ne ulažu sebe i svoje bendove. Ako oni ne ulože zašto bi iko drugi? Hm, možda sam malo odlutao. Zajedništvo je oduvek bilo neizostavni deo rokenrola, voleo bih da tako i ostane.

Imam utisak da odavno nije bilo toliko koncerata i mesta za sviranje (bar je takav slučaj u Novom Sadu), ali je problem brojnost publike. I dalje je virtuelna podrška zavidna, ali kad treba doći na koncert pre se odluče da za 200-300 dinara kolika je cena ulaznice, popiju dva piva. Bendovi bez podrške fanova ne mogu opstati. Kako to promeniti ?
Bravo za Novi Sad! U Beogradu je potpuno drugačije. Skoro da i nema mesta gde bendovi našeg “ranga” mogu da nastupaju. Postoje mala mesta za demo bendove i naravno velike sale za velike bendove. Ovi između kao da ne postoje. Demo bend pa 20 godina neke izmaglice, i onda se bude kultni bend. Veliki problem. Ali manji od problema publike. Stara garda je sve starija, a nove klince interesuju nove stvari. Sreća pa postoji taj internet, pa bar dobra muzika nađe put do slušaoca entuzijista koji dolaze na svirke. Ostali kliknu “like”. Kako to promeniti... Pa opet mi na pamet pada to ujedinjenje bendova. Kada bi bilo moguće da se svi dogovorimo, verovatno bi pravili bolje koncerte, gde bi publika rado dolazila. Pošto je evidentno da se “zlatno” doba ploča diskova i urednog plaćanja karata za koncert neće vratiti, hajde da zajedno smislimo kako da se adaptiramo na ovo novo.  A da, i ovi što bi radije popili pivo nego platili kartu.. Neka piju, ko ih šiša. Ja verujem da kada bi ljudi shvatali šta ustvari “kupuju” kartom za koncert, jedan posetilac bi kupovao i po više od jedne karte, a ne ona čuvena “drugari smo, aj me staviš na spisak” to je sve samo ne drugarski i kolegijalno. Naravno, postoje neki znakovi da ide na bolje, i to me raduje, ali ne ide ka onom “starom dobrom” nego ka nečemu novom i ko zna, možda boljem.

Julius Velker (Besne Gliste) i Zoran Popnovakov (Helly Cherry)
Pripremate drugi album. Da li bar okvirno možeš da kažeš kad će izaći ?
Drugi album je u miksu izlazi nadamo se do kraja godine. Pripremamo treći, idemo dalje.

Da li će se zvuk na njemu razlikovati od „ Zugzwanga“ i šta uopšte, znači „Zugzwang“ ?
Da počnemo od početka. “Zugzwang” je šahovski termin, nemačkog porekla koji znači iznuđen potez. Druga strana te tera da odigraš potez posle kog ćeš biti u goroj poziciji nego pre njega. Ta tematika se poprilično slaže i sa individualističkom i sa angažovanom strujom tekstova na albumu te nam se zato dopalo takvo ime. Filip, koji je sve tekstove i napisao, je kumovao albumu i nadenuo mu takvo ime jer je vrsni šahista. Drugi album će se razlikovati od prvog jer će konceptualno biti teži i mračniji, sa više HC, čak i metal elemenata, a u isto vreme sa mnogo više duvačkih linija i par veselih pesama, što za nas nije običaj iako smo “reggae” bend. Što se produkcije tiče, ista meta isto odstojanje. Studio 3x2 u Pančevu, prdoucenti su Stefan Gaćeša i Dejan Sredić.

Koliko ste zadovoljni sadašnjim izdavačem i da li je bandcamp preuzeo primat kada su u pitanju „izdavači“ underground bendova ?
Iako smo donekle zadovoljni našim izdavačem čini mi se da polako naginjemo ka toj DIY strani priče. Naravno da dobre ponude nekih izdavača uvek treba uzeti u obzir, zbog zemlje u kojoj smo i naše pozicije tu, ali ako veliki bendovi poput Metallice i Radioheada nisu više deo velikih izdavačkih kuća, zašto bi mi bili? Postoji mnogo pozitivnih stvari kod cele te nema-više-diskova-kuku-lele-majko priče, a to su npr to da sada kada neko kupi izdanje na bandcampu, ili disk na koncertu, kupuje direktno od benda, i novac ide isključivo bendu a ne nekim tamo korporacijama. I naravno moja omiljena stvar: Dobra muzika. Kako veliki izdavači gube uticaj, veliki bendovi ponovo imaju moć da sviraju šta im se svira a ne ono šta im se kaže, tako da posle dužeg vremena imamo odličan Anthrax, vrlo dobar Megadeth, standardno dobar Slayer, fantastičan Testament.. i pristojnu Metallicu. To je što se tiče mainstreama naravno. Dobra stvar kod bandcampa jeste ta što posetiocu sajta omogućava da otkrije, čuje i podrži underground bendove iz celog sveta, i eto, to je još jedna stvar koja makar u tom virtuelnom svetu ujedinjuje underground bendove i njihovu publiku.

Šta i kako dalje? Dokle?
U nove pobede kao i do sad! Prva stanica: 30. novembar, Sofija, klub Mixtape 5  zajedno sa našim drugarima iz Bugarske, bendom Wops, nakon toga planiramo da objavimo album i da ga promovišemo na sve načine, prvenstveno kocertno, tako da je vrlo moguće da se uskoro vidimo u Novom Sadu ponovo! Mi volimo ovo što radimo, i dokle god nas pokreću ove emocije i dokle god imamo nešto da kažemo bićemo tu.

Hvala puno na izdvojenom vremenu.
Hvala vama na gostoprimstvu!
Živeli!

Sa Juliusom razgovarao Zoran Popnovakov