Ovih dana objavljena je vrlo neobična kompilacija koja okuplja devetnaest izvođača sa prostora Balkana, koji su zajedno udružili snage i realizovali vrlo krupan i značajan projekat za ovdašnju underground scenu. Iako se sve dešavalo tiho i neprimetno, kompilacija je žestoko odzvonila svojim sadržajem.

Na kompilaciji se uglavnom smenjuju black, thrash i death metal, uz vrlo zanimljive i alternativne žanrove kao što su noise i alt-rock. Iako su skoro sve numere snimane u DIY maniru, uz pomoć „štapa i kanapa“, zanimljivo je koliko zapravo cela kompilacija zvuči vrlo izbalansirano i slušljivo. Sa tehničkog aspekta još je zanimljivije to da je devetnaest potpuno različitih izvođača uskladilo zvuke u neke granice prosečnog kvaliteta, dok nam se svima dešavalo da naletimo na album benda koji je kombinacija i sam sebi kompilacija svega i svačega – u suštini ovaj DIY zvuk je i više nego odličan a jedno underground izdanje, tako da je izlišno govoriti o miksu, masteringu i sličnim stvarima koje su interesantne samo high-end dukatlijama moderne muzičke industrije.

Što se samog umetničkog pečata tiče, mnogo više su me zaintrigirala alternativna izdanja u odnosu na metal, jer alternativa nudi mnogo više prostora za eksperiment, a eksperiment je polje na kome muzičar iskazuje svoj pun potencijal. Recimo traka B1 je vrlo jednostavna, repetitivna numera, koja bi lagano mogla da se uklopi u neki trip video snimak ili bi bila vrhunski soundtrack za neku stariju pucačku igru. Generalno, B strana je mnogo raznovrsnija, jer je po raspodeli na nju došlo dosta instrumentalne muzike sa svežim idejama, dok je A strana žestoka, brza i jednostavna, bez preteranog eksperimentisanja, već isključivo oplemenjena čistim metalom.

Raspored numera rađen je tako da se dužinski uklope na kasetu, jer se uskoro očekuje objavljivanje izdanja u tom obliku, tako da kolekcionari tog muzičkog medija mogu u ovom izdanju da uživaju i na taj način. Generalno, ovo je više nego odlično izdanje, jer predstavlja svojevrsan presek trenutnog stanja na underground sceni, a taj nam presek govori da je scena živa i da napreduje u svim muzičkim pravcima. Ono što se meni lično ne dopada je stagnacija kreativnosti, jer se mnogi drže proverenih recepata, te se retko ko usuđuje da iskorači i učini kakav do sad neviđen eksperiment sa zvukom kako bi sebe na taj način istakao i samim tim uveo neke novine u muzički pravac. Odbijam da slušam opravdanja da to tako mora, jer pravila apsolutno ne postoje, jedino što postoji su lična ograničenja – a ona bi u budućnosti trebala da budu pređena i zanemarena.

Šta drugo reći, preslušajte izdanje, nešto vam se mora dopasti. Zatim kopajte dalje, istražujte, ima tu dosta zanimljivih i neistraženih stvari, a ovaj underground je zaista plodno tlo koje svakome nudi parče vrlo ukusnog, krvavog kolača na ekstremnoj životinjskoj gozbi.

Tihomir Škara