Prvog novembra zvanično je objavljen album „Veronautika“ Nikole Vranjkovića u izdanju Multimedia Music-a. Dan ranije (31. oktobra), u prijateljskom ambijentu UK Parobrod i u društvu prijatelja, kolega, saradnika i poštovalaca, Nikola je organizovao malu promociju, koja nigde nije zvanično najavljena i na kojoj je prisustvovalo više od 200 ljudi. U opuštenoj atmosferi prisutni su mogli da premijerno čuju pesme sa „Veronautike“, ali i da saznaju razne bitne stvari o samom snimanju, izboru pesama, izboru tema i budućim planovima. O albumu su pored Nikole Vranjkovića pričali i njegovi prijatelji - Lazar Divjak, koji je nezvanični hroničar Block Outa i Nikole Vranjkovića, kao i autor teksta koji je odštampan na knjižici koja ide uz disk, Predrag Novković - novinar, promoter i muzičar koji je svirao sa Nikolom i Ivan Lončarević, novinar i muzički promoter.


Generalno mišljenje svih koji su imali priliku da čuju „Veronautiku“ je da je to album kakav verovatno nikada nije objavljen na teritoriji ex-YU i da je njegov značaj i poetičnost nešto što će zračiti posebnom svetlošću sledećih decenija.

Momčilo Bajagić Bajaga, koji je takođe prisustvovao promociji, u jednom trenutku je podstaknut razgovorom o pesmama, hitovima i generacijskim himnama, zatražio mikrofon i rekao: „Ovo je jedan poseban album, a tih generacijskih himni na njemu ima nekoliko. Ja bih želeo da izdvojim „Tajni život suterena“, jer ta pesma ima sve. I hit je i himna je, to moraju svi da čuju! Ta pesma će ostati za sva vremena.“

U tekstu koji je napisao povodom izlaska „Veronautike“ Lazar Divjak je pored ostalog rekao:
„Ovaj album će lako naći način da uđe pod kožu mnogima. Jer dira u teme kojima se baviš i zato što to biraš da uradiš, i zato što te je nešto na to priteralo. Jer će na momente delovati previše poznato. Razne se stvari dese za deset godina. Toliko ispadne da je bilo potrebno da svetlost dana ugleda jedna poveća grupa ozbiljno dobrih, dubokih, teških, ali nadasve bolno iskrenih, i ako je već „skriveno optimističkih“ pretežak izraz za svariti kada se radi o pesmama Nikole Vranjkovića, onda makar pesama koje podsećaju na to koliko je važno ne odustati od važnih stvari u životu. U tih deset godina desile su se svakako i stvari koje su opredelile smer u kom je album završio, a ne jednom su pod dejstvom tih i takvih događaja i same pesme nastajale. Nešto mora, nešto i nije moralo, ali na kraju mora biti kako jeste. Za deset godina nekih više nema. Neki novi se pojavljuju. Neke čekamo. Iza raznih razočarenja prošvercuje se i nešto sreće, nadanja i snova. I jedan dupli disk.“

Lončarević je u svojoj recenziji albuma objavljenoj na sajtu „Pop Depresije“ poseban osvrt imao na nekoliko pesama, a posebno je izdvojio „Dve hiljade i kusur godina“: Da li možete da nabrojite pesme koje ste čuli pre deceniju, dve, tri… a da su vam ostale bitne do danas? Razmišljao sam, i iz mog ugla mogu da izdvojim „Hoću da znam“/„Molitva“, „Budi sam na ulici“/„Par godina za nas“, „Proći će i njihovo“, „Šejn“, „Ispod reaktora“/„Treći vavilon“, „Kad se neko nečem dobrom nada“, „Bez“/„Ljubavi moja“… One pesme koje kad počnu, vi se naježite i zasuze vam oči dok škrgućete zubima i nekontrolisano se smejete? „Dve hiljade i kusur godina“ je ta pesma, ona uz koju će da se prave deca i donose bitne odluke, raskidaju ljubavi i napušta zemlja, počinje posao, daje otkaz, živi „običan“ život i smišljaju planovi za revoluciju. Da se ne lažemo – neće vam biti dobro kada preslušate ceo album. Ali, taj osećaj neprijatnosti, bola u glavi i grudima je siguran i često jedini znak da ste (još uvek) živi.

Novković je u svom osvrtu na album, na sajtu „Oradija“, napisao sledeće: „Na „Veronautici“ nam je bar polovina pesama od ranije poznata. Uglavnom sa koncerata, neke su stare gotovo deceniju i više, ali deluju kao da su danas napisane. „Fotelja“, na primer. Ili „Dve hiljade i kusur godina“. Ili „Zadrži svoj dah“, možda više od svih drugih. Ne znam da li sam ikada pisao prikaz albuma na kome se nalazi pesma koja mi je spasila život, kao što je to ova pesma učinila. U vremenu nekih teških ličnih lomova. „Bez nade i straha nema pobeda“, samom sebi sam govorio.“

Naš osvrt na novi album Nikole Vranjkovića pročitajte ovde.