Dilan Dog #127 - Gori, veštice... gori! (VČ)



Sviđa ti se? Javi ostalima!

''Gori, veštice… gori!'' Moram da priznam poprilično nesvakidašnji naslov najnovijeg 127. broja regularne serije ''Dilana Doga'' u izdanju ''Veselog četvrtka’’. Zanimljiv da, ali ne i originalan. Naime, istoimeni je bio i naziv starog horor filma iz 1962. godine, koji je najverovatnije bila glavna inspiracija autoru ovog stripa u njegovom kumovanju. Ovaj broj predstavlja poslednju u nizu epizoda koje su objavljivane u periodu ''prelaza'' iz stare u novu eru ''Dilana Doga'', s obzirom da nas odmah nakon nje očekuje Rekijonijev ''Duboki svemir''. Što je i zvanični početak revolucije i promena u ovom strip serijalu, na čelu sa pomenutim autorom kao glavnim urednikom istog.

I dok nam svima u podsvesti stoji ta priča koju, verujem, svi željno iščekujemo, vratimo se na epizodu o kojoj danas govorimo. Priču je napisao Đuzepe De Nardo, česta meta kritika obožavalaca ovoga stripa. Najčešći razlog tome je taj što njegove priče konceptualno sadrže veliku količinu ne-horor elemenata, što po mnogima predstavlja izneveravanje korena, jer je ''Dilan Dog'' pre svega horor strip! Međutim, čak i u takvom odabiru, najčešće triler (pomešan sa fantastikom) vođenih priča, može se naći par kvalitetnih bisera. Kada razmišljam o ovom scenaristi na pamet mi uvek padne epizoda pod nazivom ''Veliko đubre'', koju vam toplo preporučujem. Elem, ‘’Gori, veštice… gori!'' je njegov poslednji rad do danas, i njegov oproštaj od ovog serijala, (što su njegovi ''hejteri'' sigurno sa radošću dočekali…)

Priča je smeštena u malom gradu Grinhejvenu, udaljen nekoliko kilometara od Londona. Mesto rezervisanih i konzervativnih ljudi, u čijem centru je nekada davno spaljeno telo zle i okrutne veštice Hejzel. Nakon, na prvi pogled, bizarnog i čudnog događaja u kome su mladića ubili krokodili u svojoj hotelskoj sobi potopljenoj vodom, Dilan je pozvan od strane sveštenika Maršaka da pronađe vešticu koja je to navodno učinila. Nakon još jednog neobjašnjivog događaja, koji se odigrao pred njihovim očima, u kome je u napadu zmija ubijen još jedan mladić, Dilan prihvata slučaj.
Đuzepe De Nardo
Ova priča ima dosta problema u sebi, a sada ću se pozabaviti nekima od njih. Koncept po kome Dilan odlazi u neko zabačeno mesto da istraži misterizni slučaj već je viđena stvar. Međutim, u tim svojim avanturama uglavnom bi vodio i svog pomoćnika Gruča. Nažalost, njega ovde nema ni u jednom jedinom kadru! Lik koji bi svojim šalama i ispadima sigurno ovu priču učinio koliko-toliko zabavnijom... Da se razumemo, ne smeta meni kada Gruča nema u epizodama, ali u ovom slučaju ovoj priči je i te kako bio potreban.  Sama istraga je dosta nezanimljiva i neinspirativna. Popunjena prilično nesimpatičnim likovima do kojih nam nije stalo. Jedino je Dilan donekle duhovit i zabavan u svom sarkastičnnom izdanju, ali čak i on nema toliko veliki uticaja na kranji ishod priče i služi samo kako bi ''pravio društvo'' lokalnim devojkama u krevetu. Da ne bude sve tako sivo kao što se čini postoje i neke stvari koje su mi donekle bile zanimljive. Pojavljivanje misteriozne sove s vremena na vreme kroz priču budilo je u meni znatiželju o njenom postojanju. Takođe je bila interesantna i priča oko stare žene, koju su svi smatrali vešticom.

Na crtežu je po prvi put radio (gostovao) Gabriele Ornigoti. Crtač koji je pre svega poznat po svojim radovima na ''Napoleonu''. Štaviše, njegov Dilan dosta podseća na tog strip junaka. Ne mogu reći da me je njegov crtež u ovoj epizodi oduševio, ali me je na trenutke podsetio na Ambrozinijev stil crtanja.

Priča se silno trudi da bude ozbiljna, ali joj to jednostavno ne uspeva. Scenario ide poprilično u jednom smeru, bez nekih većih iznenađenja i obrta. Dovodi nas do toliko glupavog razrešenja i zbrzanog kraja da mi je bilo jasno zašto Rekijoni nije više želeo da računa na De Nardove usluge u svom scenarističkom timu.

Nisam želeo da toliko ispljujem ovaj strip, ali je jednostavno činjeninca da se ovde  radi o ne tako dobroj i originalnoj priči. Pogotovo nakon epizode ''Golgota'', koja joj je prethodila i o kojoj sam izneo sasvim suprotno mišljenje. Ovo je jedan od onih brojeva koji će brzo biti zaboravljen i služiće samo u popunjavanju kolekcije, ali će lepo stajati na polici.

Zbogom, De Nardo, veštica je izgorela! A mi sada krenimo polako ka Dubokom svemiru...

Nemanja Veljković



Sviđa ti se? Javi ostalima!

Budi u toku, prati nas na fejsbuku

10 najčitanijih

Arhiva