Često se danas kaže da je u umetnosti, pa i muzici već sve rečeno i da je sve što danas postoji prežvakavanje starih formi i priča. Pa ipak, postoje i oni koji se trude da postojeće granice pomere, ili ih razbiju i makar pokušaju da donesu nešto novo. Takvi su momci iz benda Wyatt E. na koje smo nedavno naišli. Wyatt E. su nas malo trgli iz svakodnevnice svojim zvukom pa ćete biti u prilici da ih malo bliže upoznate i putam kraćeg razgovora za koji dan.

Ovi momci dolaze iz Belgije. Ako negde naiđete na podatak Jerusalim - u pitanju je datalj koji je važan za sam bend i njegovu poruku. Njihovo muzičko putovanje počelo je pre nekoliko godina. Bez bilo kakvih ograničavanja u sviranju, uz konstantno otkrivanje novih zvukova lutali su neko vreme. Polako, put je počeo da ih vodi na Istok. A saundtrek za ovaj put bila je fina mešavina raznih pravaca poput drona, ambijenta, post-roka, stonera i duma. Na sve ovo dodajte kao fini začin muzičke motive Orijenta koji su ovom bendu dali poseban zvuk.

Od starta zamišljeno je da se bend predstavi kroz šest izdanja. 2015. pojavilo se prvo pod nazivom "Mount Sinai/Aswan" a "Exile To Beyn Neharot" nedavno. Preslušavanjem oba albuma (ili EP-ja ako više volite) skapiraćete deo slike i definitivan napredak koji je ovaj bend napravio svojim drugim izdanjem.

Kao što pojedini pisci i reditelji svoj akcenat stavljaju na atmosferu i ambijent, slično radi i Wyatt E. I zaista, njihova muzika je u velikoj meri "filmična" i ambijentalna. Pesme su duge, po skoro 20 minuta i lagano grade atmosferu, sloj po sloj, poigravajući se sa instrumentima i efektima, uz mirnije, i brže i glasnije delove. Ako u obzir uzmemo gorepomenute muzičke pravce jasno je koliku slobodu i mogućnosti imaju pred sobom. Zato i ne iznenađuje da trake uprkos svojoj dužini sve vreme deluju sveže. Kako su produkcijski zadržali dozu sirovosti stiče se utisak da se sve dešava oko vas.
Još jedna doza slobode je odsustvo vokala koje u potpunosti otvara prostor za sopstveni doživljaj. Kada čitate knjigu zamišljate likove i predele. Kada slušate "Exile To Beyn Neharot" dešava se isto. Na ovaj način nas bend neprimetno uvlači u svoj svet i aktivno uključuje u doživljaj čitave priče koji već sa nekim narednim slušanjem može da bude drugačiji. Jednostavno, uz toliko slojeva, čak i uz naknadno slušanje - zvuk je često nov i dopušta da drugi detalji isplivaju.

Kuda će ih putevi dalje voditi ostaje da vidimo na predstojeća četiri izdanja. A uživo će njihov karavan na putu ka Orijentu proći i kroz naše krajeve. Ako ste u prilici, pogledajte ih u Nišu 18., Novom Sadu 22. i Čakovecu 23. oktobra. Do tada, pokušajte da sami doživite ova živopisna putovanja...

Miloš Pavlović