Ruski folk metal ima prilično veliku fan bazu u Srbiji. Oni koji su deo nje, svesni su da, osim ovde veoma voljene Arkone, postoji čitav spektar bendova koji žanr predstavljaju na sebi svojstven način. Kad god ruski folk metal sastav održava koncert u Beogradu, možete da budete sigurni da će biti publike. I Veče ruskog folk metala u Festu je potvrdilo ovu priču. Publika je bila spremna za koncerte tri ruska sastava koji su Beograd posetili u sklopu Folk Metal Marathon turneje.

Nažalost, zbog dolaska iz drugog grada i ranog početka svirke, s obzirom na to da je nedelja, stigla sam u klub tačno u momentu u kojem je sastav СатанаКозёл završio svoj nastup. Prema reakcijama ljudi u poprilično popunjenom klubu uspela sam da zaključim da je upravo održana odlična svirka.

Kako je na bini menjana kompletna oprema, pauze između bendova su bile prilično duge. Međutim, čekanje je prekratila dobra muzika u klubu, a ljudi su spremno dočekali dolazak sastava Welicoruss na binu. Nisam očekivala da mi se ovaj bend preterano svidi, s obzirom da je black metal jedini podžanr čiji nisam ljubitelj. Međutim, iako su bili diskretni i, nažalost, puštani sa matrice, symphonic momenti u muzici ovog benda doprineli su tome da zvuči melodičnije, a naracije na početku pojedinih pesama asocirale su me na određena dela epske fantastike. Upravo to je bilo ono što me je kupilo. Odlična ritam sekcija definitivno je doprinela tome da uz ovaj bend niko u publici nije mogao da odoli hedbengovanju. Ovaj sibirski sastav, inače baziran u Pragu, osim muzikom, kompletnoj atmosferi je doprineo i svojim izgledom kao i odličnom komunikacijom sa publikom. Čak i da ne znamo odakle je bend, vučija koža preko ramena frontmena vrišti ime Rusije. Klubovi u kojima nema ograde i publika stoji tik do bine, ponekad mogu da kreiraju zid neprijatnosti, ukoliko bend i publika nemaju hemiju. To se ovog puta nije dogodilo i tokom celog koncerta je vladalo opšte ludilo. Nakon nešto manje od sat vremena bend je priveo koncert kraju i binu prepustio poslednjem bendu večeri.

Nameštanje opreme se odužilo, a bližila se ponoć i samim tim i odlazak poslednjih autobusa, tako da je, kada se sastav Грай popeo na binu, publike je bilo znatno manje. Međutim, to ih nije omelo. U samom startu bilo je očigledno da je zvuk, iz nekog razloga, lošiji nego tokom nastupa Welicorussa. Tokom prve dve pesme, Vitold Buznaev se uopšte nije čuo, a situacija se nije popravila sve dok nije opomenuo tonca. Tokom svirke se situacija sa zvukom popravila, ali on i dalje nije bio na onom nivou na kojem je bio tokom nastupa prethodnog sastava. To svakako nije uticalo na  atmosferu. Iako manje euforična nego pre toga, kompletna atmosfera je i dalje bila na visokom nivou, a frontwomen, Irina Zybina, čije vatreno ponašanje na bini vrlo liči na ponašanje drugih vokalistkinja ruskih folk metal sastava, definitivno je animirala publiku i navelo je na pokret. Naravno, najbolji momenti ovog koncerta bili su tokom izvođenja pesme В объятиях Мары, kao i pesme Млада, čija melodija, nakon slušanja, vrlo teško izbija iz glave.

Sinoćnje veče nikakao nije bilo ono mirno nedeljno veče, na kakvo su mnogi navikli. Srpska publika uvek je imala jaku vezu sa ruskim metal bendovima i hemija između ova dva sveta je uvek prisutna. Ove nedeljne večeri proslavljena je dobra muzika, kao i kultura koju delimo.

Jelena Ostojić