Zemunac Aleksa Gajić je jedan od nekoliko najpoznatijih i najpopularnijih srpskih stripara koji objavljuju u svetu, ponajviše premijerno u Francuskoj, pa se onda to prevodi dalje na engleski, japanski, nemački, španski... Njegove serije, počevši od "Biča Božjeg", na srpskom smo videli preko izdavača "Moro/System Comics", zahvaljujući kojem, uostalom, i čitamo ovde dela srpskih stripskih autora iz inostranstva. Ostale kuće su manje-više nezainteresovane za ovakve patriotske poslove. Valjda nam zato tako i ide. 

Elem, pored svima znanih serija i albuma, kao i prvog srpskog dugometražnog animiranog filma kojeg je kreirao ("Tehnotajz: Edit i ja"), a o kojima je Blic često pisao (videti na sajtu!), Gajić, kao i većina majstora stripa i ilustracije - crta i za svoju dušu. Usput rečeno, laici prostodušno smatraju da se umetnici umore od crtanja. Ne kapiraju! Umetnici, pa dakle i stripari umore se od JEDNOG projekta, pa se odmaraju tako što crtaju nešto DRUGO, što sa njim nema veze; nešto za svoju dušu! 

Striparima je većinom "preko glave" profesionalnih scenarista, koji vode čvrste i kozistentne, široj publici razumljive priče, pa od crtača zahtevaju striktne crteže zgrada, likova, enterijera, poštovanje epoha... Zbog toga je, na primer, Novosađanin Zoran Janjetov među kolegama znan po neverovatnim živuljkama i kričersima koje kreira na obodima "ozbiljnih" tabli i papirićima, upisujući im dijaloge i tekstove koji nikakve veze ni sa čim nemaju, osim sa njegovim "brejnstorming" improvizacijama...


Aleksi je, opet, bilo žao da baci trake, ostatke crtaćeg papira koji su ostajali pošto bi ga obrezivao na format stranice, pa je na njima, od jednog do mnoštva kadrova na jednom kaišu, crtao štagod mu je tog trena bilo drago: filozofske dileme, fiktivne rasprave sa čitaocima, snoviđenja... Sve što se nalazi na ove 64 tvrdo ukoričene, ali nenumerisane stranice sa 61 kaišem - ne da se prepričati! Još neviđeno! Kao ni format 12 cm sa 42,5 cm! Kada mu "pukne film", pa se nekako dočepa plaže i mora - ni tamo ne miruje. Tako je 2011. sa svojim detetom (pa i onim koje ima u sebi) skupljao pljosnate kamenčiće, svaki iskoristio kao crtaći prostor za jedan prizor, pa ih ređao i pravio stripove, za koje je na beogradskom Salonu stripa dobio i nagradu za originalnost... No, to je jedna druga priča. Crtana, naravno! 

Slobodan Ivkov