Ovaj zadivljujuće raskošan roman nudi vrstu fantastike čija mi definicija i posle ponovnog čitanja jednako izmiče: delikatna mešavina prepoznatljivih elemenata SFa i weirda proizvela je leguru do te mere izdašnu da ju je teško i opisati, a kamoli imenovati. Čak i samo prepričavanje sadržaja postaje poduhvat nezahvalan koliko i neadekvatan, i to do te mere da i sama sa negodovanjem ispraćam slična sažimanja u rivjuima.

U nekoj nedefinisano postapokaliptičnoj budućnosti, Cyber Circus je stimpankični cepelin u kom mala grupa biomorfa krstari opustošenom i unakaženom Zemljom, zabavljajući njeno retko i isto tako unakaženo stanovništvo svojim cirkuskim atrakcijama. Herb je vlasnik Cyber Circusa a ujedno i vlasnik svakog pojedinog člana ekipe biomorfa, to u neo-robovlasničkom smislu te reči: Nim je prostitutka čija je koža genetski modifikovana da svetli u skladu sa njenim raspoloženjem, Hellequin je HawkEye, kiborg, bivši vojnik tehnološki "unapređen" teleskopskim okom i osakaćenim emocijama, Pig Heart je vlasnik svinjskog srca i adekvatnog imunog sistema koji ga je eventualno pretvorio više u svinju nego čoveka, Rust je više vučica nego ljudsko biće, dok je hermafrodit Lulu verovatno jedini član ekipe sa devijacijom proizašlom iz čistog hira prirode. Pored njih, Cyber Circus obiluje nakaznostima svake vrste, to kako u ljudi tako i u životinja, pa opet… u svetu tako temeljito razorenom, ekipa Cyber Circusa nas se sve više doima kao ne samo poslednji ostatak ljudskosti, nego i krajnji bastion čovečnosti. Ostatak tog razorenog sveta više nego efikasno predstavlja D'angelus, svodnik i trgovac robljem, i njegova horda surovih i arogantnih plaćenika čija je pripadnost ljudskoj vrsti striktno nominalna, i pored genetske celokupnosti.

Uza sve groteskne bizarnosti koje članovi Cyber Circusa prezentuju svojim telesnim i intelektualnim mutilacijama, Kim Lakin - Smith uspeva da preko njih ponudi snažno i dirljivo samoposmatranje kakvo se inače nalazi u stradanjima koja prate obespravljene prozne gubitnike. Njihova neprestana borba sa životinjskim i mehaničkim delovima sopstvenog tela i psihe odvija se naspram prašnjave i jednolične pozadine postapokaliptično samrtnog sveta, time efikasno uklanjajući svaku pomisao na bolju budućnost koju bi pozitivan ishod takve borbe doneo: lako je stremiti ka dobroti kada znamo da ona donosi nagradu, ali kako stremiti ka dobroti čija je "nagrada" ista kao i ona koju nudi zlo? Taj naizgled paradoks nudi dodatnu dimenziju čovečnosti koju Lakin - Smith provlači kroz svoje prozno tkanje: unutrašnje i vanjske borbe kroz koje članovi Cyber Circusa krvare neretko imaju isti, tragični ishod.

Pored egzotičnog i izdašnog sveta koji je Lakin - Smith kreirala, i pored visokooktanskih akcija koje se u romanu nižu skoro bez predaha, lako je zapostaviti te finije detalje zbog kojih se roman ne povinuje uobičajenim klasifikacijama trenutačnog prepoznavanja krajnjih dometa. Cyber Circus je otud nenametljiv do granice understatementa, i tek znatno kasnije po čitanju zablista u punom sjaju svog dostignuća, zahtevajući od vas da mu se ponovo vratite, što je ujedno i najveći kompliment koji se prozi uopšte može dati i koji se daje samo onoj odličnoj, majstorskom rukom pribeleženoj.

Lidija Beatović