Tokom prošle godine od jednom je na sceni iskočilo nekoliko bendova i albuma za koje nisam čuo nikakve najave. Samo su tako od jednom objavljeni, bez neke pompe, bez veće reklame. Čak ni na društvenim mrežama nije bilo primjetno neko veliko komešanje, sem možda na jednom ili dva specijalizovana metal foruma. I ispade da su svi bendovi vrlo interesantni, a "Fragility" benda A|symmetry je svakako vodeći. U liniji sa bendom Treshold, donekle i Star One, power progresiv metal izražene osjećajnosti, ali sa sasvim dovoljno ličnog pečata da niko ne može da ih optuži za plagijat. Baš taj lični pečat je vrlo interesantan, mogu slobodno reći zanosan i zavodljiv iako je na momente suv i u kontrastu sa melodijom, mada ne pretjerano. Album je jedno veliko i vrlo prijatno iznenađenje sa jedne strane, a prirodan progres sa druge.

Ali, prvo, lagana digresija. Svaki sličan album na balkanskom poluostrvu je pravo malo iznenađenje. Zašto? Zbog drugaćije kulturne pozadine od zapada Evrope gdje je rokenrol dio kulturnog miljea. Kod nas i nije. Svako ko je zainteresovan za posao u rokenrol vodama na Balkanu, nailazi na prepreke, nerazumijevanje, kritike, izrazito teške uslove rada, a danas i nedostatak veće publike za razliku od kasnih sedamdesetih i osamdesetih godina. Zato je svaki album poput "Fragility" jedan veliki i značajan pokazatelj stvaralaštva, volje i posvećenosti. Ima i onih koji upućuju kritike tipa da je rokenrol, ili pjevanje na engleskom jeziku, strano našoj kulturi, da treba njegovati domaće. Razumijem ih u potpunosti, i slažem se da treba njegovati domaće, ali ne treba biti ni suviše krut i uskih pogleda. Ako se ljudima sviđa rokenrol, to je lični afinitet, ne pokušaj urušavanja domaće kulture. Iz posvećenosti i mješanja tradicionalnog i novog, može samo nešto novo da izraste. To može biti dobro, ali može biti i loše. Nažalost, kontrola nad ovim dijelom progresa je limitirana i uvjek je nož sa dvije oštrice. Bilo kakva suvišna kontrola i ograničavanje volje je uvjek bilo vrlo kontraproduktivno. OK, malo sam proširio priču, ali smatram da je bitno bilo i ovo iznijeti. Da nastavimo dalje sa A|symmetry.

A|symmetry su sklopili jedan vrlo smjeli album gdje je sve bez greške, i sa tehničke i sa one subjektivne strane i zadovoljiće vrlo stroge kriterijume iskusnog slušalačkog dijela publike kao i kritike. "Fragility" je inekcija svježine i kvaliteta koja je bila preko potrebna. Mnogi će morati dobro da zagriju stolice da bi nadmašili sve što ima ponuđeno na ovom albumu, i to je dobro, jer ovakva konkurencija stvara remek djela a od djece stvara odrasle ljude. Pjesma "Towards Utopia" me je naježila. Dobro poslušajte gitarsku solo dionicu. O bože koliko puta sam ovaj detalj spominjao da nedostaje kod domaćih bendova. A|symmetry to napokon ispravljaju i vrlo bogato nagrađuju čekanje publike. Solaža me je ostavila sa željom za još, još i još. Ovako dobra pjesma se kali kao čelik japanskih mačeva, dugo i uporno, dok se ne dobije sječivo koje ne tupi vremenom. "Civil War" takođe sa uvodnim rifom koji je toliko poznat iz tradicionalnije muzike ali je i te kako vješto oblikovan. "A Cogwheel", "A new Begining", "Memories From The Old Country", "The Grand Turmoil" ... ako nastavim, nabrojaću sve pjesme ... su sve tako inspirativne, odlično komponovane i sklopljene, energične i vrlo originalne. Kada se sve sabere i oduzme, ni na svjetskom tržištu nema baš ogroman broj sličnih bendova i iskreno se nadam da će publika van Balkanskih granica brzo osjetiti snagu ovog albuma.

Pjevač Aleksandar Stojković, koga publika poznaje iz benda Burning Circle, je veliko iznenađenje. Raspon glasa, boja, kontrola, dikcija - svi ti elementi su ne samo na mjestu, nego odlični. Malo kada gledani profesionalizam i jedan od rijetkih pravih muških metal vokala čiji glas kroz ovu maštovitu muziku ima snagu da omađija slušaoca. Paralele sa najvećim metal vokalima su skroz na mjestu. Kompozitorske i aranžerske vještine su takođe iznenađujuće. Ne sumnjam da ima sličnih pokušaja na domaćem terenu, ali ovo je do sada najuspješniji album i tu se vidi svo bogatstvo timskog rada. Bravo za Radomira Nikolića, Nenada Jakovljevića, Aleksandra Stojkovića, Petra Milutinovića, Zorana Perina te goste Linusa Abrahamsona, Johana Reinholdza i Dušana Svilokos Đurića (Trigger).

Ne očekujem ogromni komercijalni uspjeh, ne zbog prostora na kome rade, već zbog toga što sam dosta razočaran u veći (ogromni) dio publike, kako ovdje tako i vani, koju više interesuje jednostavna i instant zabava. Ono što je već provjereno i klonovi istih prolaze odlično, dok sve imalo van tih ograničenja "je dobro, ali me nije volja" i slične gluposti. A|symmetry su svjetska klasa benda već samo sa ovim albumom i svako zapostavljanje, ili ne zapostavljanje istoga, je pokazatelj kulture i ukusa publike. Što se tiče benda, nadam se da neće nikada pasti u klopku slušanja onih koji imaju manje volje i snage od njih. Sa "Fragility", A|symmetry pokazuju i dokazuju da su svjetska klasa i uz odgovarajuću podršku izdavača Miner Records bez problema će da doguraju vrlo daleko.

Ako ste obraćali pažnju na ono što pišem u posljednjih par mjeseci, možda se prisjetite da sam pisao o ponovnom rastu i razvoju Srpske metal scene. Ovaj album benda A|symmetry potvrđuje svaku napisanu riječ. Ovo je profesionalizam i djelo na kome su snaga i energija svih članova usmjereni u istom pravcu. A|symmetry za ovaj album zaslužuju sve riječi hvale a Miner Records imaju jedan mali dragulj u njihovom izdavačkom portfelju.

Nikola Franquelli