Dugo sam se kanio da se latim ovog dela a i kad sam se nakanio dugo mi je trebalo da ga pročitam. Ovaj tekst neće biti preporuka već pokušaj da izložim ono što su po meni vrline i mane ove knjige pa ko hoće neka je i pročita.

Žanr epske fantastike je kod nas već duže vreme veoma popularan ali među našim piscima nije bilo dovoljno hrabrih da se u njemu okušaju. Da li je razlog što treba strpljivo i dugo raditi na osmišljavanju sveta jednog takvog književnog dela ili je strah od nerazumevanja domaćih izdavača ili jednostavno nedostatak inspiracije za tako nešto ne znam. Jedan od razloga bi takođe mogao biti i stav naših akademskih književnih kritičara prema piscima žanrovskih romana kao neozbiljnim šarlatanima.

Aleksandar Tešić će svakako u nekoj budućoj istoriji žanra epske fantastike u Srba imati svoje zasluženo mesto kao jedan od pionira (i to ne zato što je rođen u vreme Titove „strahovlade“). Kosingas je prva epska trilogija nekog našeg pisca a Red Zmaja prva knjiga takvog žanra dok ne iskopamo iz budžaka nekog našeg preteču Tolkina (pošto smo je li mi narod najstariji i sve smo prvi izmislili samo se to krije od javnosti).

Monah Gavrilo svome učeniku Jakovu u pero kazuje priču o događajima iz 1388. godine kada je on kao kosingas (titula koju dobijaju vitezovi iz reda Zmaja koji su se istakli u borbi sa neljudima) dobio zadatak da Marka Kraljevića, koji je ratnik iz drevnog proročanstva Vatre, uputi u tajne viteškog reda Zmaja. On će morati da štiti Marka od hordi Ada koje na njega šalje Hromi Daba koji je zapravo stari slovenski bog Trojan. Oni će krenuti i u potragu za Markovim budućim oružjem, buzdovanom Zmajatom, koji čuva aždaja Maud. Zatim će iz zarobljeništva osloboditi kentaura Deroma, boriti se sa Moranom, boginjom smrti, a svuda će se susretati sa sukobima između hrišćanstva i stare vere.

Vrlo je originalno i pohvalno što se pisac potrudio da zasnuje svoju priču na staroj srpskoj i slovenskoj mitologiji koju mi nažalost veoma slabo poznajemo i ne izučavamo u školi uopšte. Verovatno je zbog toga smatrao da treba da pruži malo duža objašnjenja pojedinih običaja i mitoloških bića što se odrazilo na tok radnje i usporilo ga.

Marko Kraljević opet predstavlja sponu sa našom epskom poezijom čiji je on najpopularniji junak. Pojavljuje se i knez Lazar, takođe pripadnik reda Zmaja, kojeg vidimo u pripremama za odlučujući sukob sa Turcima.

Da bi mu način izražavanja podsećao na neku starinsku hroniku pisac koristi mnoge neobične izraze koji nisu nerazumljivi ali ponekad deluju malo veštački, neprirodni jer štrče u ostatku teksta koji je pisan savremenim jezikom. Na svu sreću, nije ih koristio preterano pa to ne opterećuje a i posle određenog broja strana se naviknete.

Ima dosta digresija, epizoda koje su skoro pa zasebne priče pogotovo kad se na svom putu u planinskim selima Gavrilo i Marko sukobljavaju sa narodnim sujeverjima. Te epizode bi mogle biti kraće kako bi radnja išla brže.

Lepo i tačno je opisano kako je hrišćanska crkva morala da se prilagodi i prihvati mnoge srpske paganske običaje koje nije mogla da iskoreni. U romanu je prikazan i jedan crkveni sabor na kom se raspravlja o Kupalskim svetkovinama. Profesor Sreten Petrović čija je knjiga „Srpska mitologija“ navedena na kraju kao jedna od onih koje su poslužile piscu kao stručna literatura kaže da smo mi jedini slovenski narod koji nije prihvatio hrišćanstvo do kraja. A i o tome šta je sve pagansko u našim svakodnevnim običajima nemamo pojma uglavnom.

Radnju je pisac smestio u planinske krajeve Srbije pa se put junaka može pratiti pratiti po lokacijama iz stvarnosti (Radan, Jastrebac i druge planine). Time je dao oduška i svojoj ljubavi prema planinarenju.

Ne mogu reći da je ovo sjajan roman ali ni da je loš a sigurno bi bio bolji da je sažetiji. Neki čitaoci kažu da je Tešić iz knjige u knjigu sve bolji, iskreno se nadam da je tako. Inače, ova prva knjiga je prevedena na engleski i poljski.

Veran Mijatović (Zabavište)