Vilijam Blejk (1757-1827) engleski je književnik, slikar, grafičar i mističar. Bio je samouk. Likovno se obrazovao kopirajući Mikelanđela, Rafaela i Direra i crtajući detalje arhitekture i plastike u Vestminsterskoj opatiji, a književnu kulturu je stekao čitajući i imitirajući engleske renesansne pesnike i savremene „predromantike“.

Njegov pogled na svet formirao se u proučavanju Svedenborgovih teozofskih spekulacija i mnogih rasprava o gnosticizmu i druidizmu, ostvarivši i kao slikar i kao pesnik, originalna dela. On se možda najviše približio idealnom poimanju smisla i slike u svojim lirskim pesmama. Osim „Pesničkih skica“, njegovog prvenca, nijedno od njegovih dela nije štampano za njegovog života, a u javnost su mogla dospeti samo u malobrojnim primercima koje je svojeručno izrađivao posebnom tehnikom obojenog bakropisa, koji je sam izumeo. Od njegovih slikarskih radova posebno se ističu ilustracije Miltona, starozavetne „Knjige o Jovu“, Dantea.

Još od najranijih dana tvrdio je da ima vizije anđela i Boga i neke od tih vizija preneo je i na slikarsko platno. Bio je gotovo zaboravljen nakon smrti, sve dok Aleksander Glikrist nije počeo da radi na njegovoj biografiji 1860. godine. Od tada njegova popularnost neprekidno raste. Sa pojavom modernizma izvršio je naročit uticaj na pisce i slikare, naročito na pripadnike takozvane bit generacije (američki socijalni i književni pokret koji je počeo pedesetih godina XX veka u umetničkim krugovima San Franciska i Njujorka; članovi bit generacije bili su novi boemski borci za slobodu; njihova dela bila su kontroverzna, i u svom zagovaranju različitosti, i u svom drugačijem stilu). U periodu nakon II svetskog rada, njegov uticaj proširio se na film, muziku i grafičke novele, čineći ga stvaraocem koji je najviše uticao na kulturu XX veka.


Prevela i priredila Tamara Lujak