Pol Gistav Dore (1832-1883) francuski je umetnik, grafičar, ilustrator i skulptor, čija su dela neretko imala mračnu i mističnu tematiku, i koje je odlikovala izuzetna realističnost prikaza. Svoju prvu ilustraciju objavio je kad je imao 15 godina. Napravio je knjigu ilustracija sa temom Pariza, a potom dobio narudžbine da ilustruje dela Rablea, Balzaka i Dantea. Od 1848. objavljuje litografije u La Caricature (Karikatura). Niz godina objavljuje ilustracije u La Monde Illustré. Od 1852. godine radi vinjete za ilustracije klasičnih dela svetske književnosti (preko 120 dela sa 200-600 ilustracija). U toj masovnoj produkciji izrazito je neujednačen.

Dore je obeležio prekretnicu u primenjenoj grafici svojom nadarenošću, plodnošću (preko 10.000 crteža), imaginacijom i uvođenjem novih grafičkih tehnika. Smatra se najvećim ilustratorom svih vremena. Radi tako što u drvo najpre urezuje linearan crtež na način modernih ilustracija, a potom upotpunjuje ovu tehniku raznovrsnim postupcima (obojene slike na drvetu, po kojima reproduktori režu klišee). Otkad je počeo da koristi lavis maniere (akvatintu), morao je da osposobi gravere za reprodukovanje te tehnike. Taj način graviranja nameće nizu gravera koje je školovao. Oko 1872. godine započinje rad na bakropisu (oko 50 ploča).

Gustav Dore često je svojim ilustracijama davao teatralan karakter. Igrom svetla i senke postiže reljefnost i stvara dramatske štimunge. Dore je ilustrovao dela Balzaka, Miltona i Dantea, a kad je 1853. godine ilustrovao djela lorda Bajrona, pozvan je u Englesku da ilustruje englesku Bibliju. Godine 1863. Dore je ilustrovao svoja najznačajnija dela: francusko izdanje Servantesovog „Don Kihota“ i Poevog „Gavrana“.
Akvareli iz Škotske i Pirineja svedoče o njegovom majstorskom daru opažanja i fiksiranja doživljenog, jednako kao i njegovi drvorezi s motivima iz Španije. Posebnu pažnju zaslužuje njegov skulptorski rad u posljednjim godinama života.


Tamara Lujak