Izdavačka kuća Dečje novine iz Gornjeg Milanovca je u drugoj polovini osamdesetih godina objavila prva dva albuma serijala Druna Paola Epeuterija Serpierija, koja teško da se mogu opisati rečju "dečji". Nedugo potom Dečje novine su doživele svoj krah, doduše ne zbog ovog stripa, već kao i mnoge druge tokom ratnih godina i sankcija koje su obeležile devedesete. Albumi Drune su bili izuzetno tražena roba na polulegalnom tržištu stripa, koji se iz knjižara preselio na ulične tezge. Strip je pak nastavio da živi, te su u tim godinama tolerisanog bezvlašća svetlo dana ugledala brojna piratska izdanja, a među njima još nekoliko albuma Drune. Beogradska izdavačka kuća System comics je u 2017. godinu ušla revitalizacijom Drune, u luksuznim knjigama koje sakupljaju po dva albuma ovog serijala. Druna, ili Druuna kako ju je originalno osmislio Serpieri i što je novi izdavač ispoštovao, nije bila zaboravljena od strane vernih fanova, uprkos brojnim kontroverzama i eksplicitnom sadržaju po kome je poznata. Prva knjiga u izdanju System comicsa reprintuje dva albuma (Morbus Gravis i Delta) koja je svojevremeno objavio izdavač iz Gornjeg Milanovca, dok druga knjiga sakuplja sledeća dva albuma (Stvorenje i Mesožderka), koji su dosad bili dostupni samo putem piratskih izdanja. Što bi značilo – nisu postojali. System comics planira da u ovom formatu objavi i preostale albume serijala.


Paolo Eleuteri Serpieri je Druunom ostvario svoj najveći planetarni uspeh. Serijal je objavljivan u albumskom formatu, prvo kod Dargauda, a potom i u izdavačkoj kući Bagheera – malo ko je izvan sveta stripa za ovog izdavača i čuo, objavili su samo dvadesetak stripova i ugasili se 2007. godine. Od prvog albuma, Morbus Gravis, koji je Serpieri nacrtao 1985. godine, pa do osmog albuma, Klon, iz 2003, Druuna je objavljivana i u "Metal Hurlantu", potom i u njegovoj američkoj iteraciji, "Heavy Metalu", a autor je nacrtao i više albuma sa skicama, konceptima i ilustracijama iz serijala, koji su prodavani u velikim tiražima. Video igra Druuna: Morbus Gravis iz 2001, na kojoj je takođe sarađivao Serpieri, nije ostvarila veliki finansijski uspeh, ali je makar u anale gejminga ušla kao jedna od najgorih horor igara. I to je neka vrsta reklame.
Pa šta je toliko kontroverzno u vezi sa Druunom?

Serijal je delo jednog od najpoznatijih svetskih crtača (velikim delom zahvaljujući upravo Druuni), i, subjektivno, jednom od najtalentovanijih. A crtež Druune je njen najveći adut. Međutim, u narativnom smislu, Serpieri je na ovom serijalu predstavio svu moguću i zamislivu izopačenost koja mu je pala na pamet. Pa, i to je neka vrsta reklame. U pogledu bizarnosti, eksplicitne seksualnosti i deformantnog SF horora Druuni nema ravnog serijala.


Serpieri je na prvim albumima Druune pokazao i svojevrsnu uzdržanost. Priča prati mladu i nadasve prelepu devojku, Druunu, u izopačenom SF okruženju koji se po svim kriterijumima može podvesti pod kategoriju postapokaliptične distopije. Ljudska rasa je desetkovana zarazom nepoznatog porekla, koja ljude pretvara u izopačena pipkolika čudovišta željna razaranja, smrti, ljudskog mesa i seksa. Jedina odbrana od zaraze je serum, koji se nalazi u rukama svešteničke oligarhije skrivene iza mračnih ogrtača, koji za zarazu krive udaljavanje od reči božje, i njihovih militantnih poslužnika, koji su željni... pa, razaranja, smrti, mučenja i seksa. Druunin izabranik/ljubavnik Šastar je zaražen i neprepoznatljiv, a heroina je spremna na sve – baš na SVE – da se domogne seruma. Priča veoma brzo odluta u smerovima horora, preživljavanja u negostoljubivom svetu mutanata i militanata, sa upečatljivom disharmonijom i otvorenim antagonizmom između ove dve frakcije. Vremenom ljudi postaju sve neljudskiji, u moralno-etičkom smislu, a zaražene i deformisane nakaze se u pojedinim segmentima humanizuju, pa serijal prerasta u potragu za fragmentima čovečnosti baš u trenutku kada se u jednačinu uključuje i tehnološki faktor. I sve je, naravno, ispresecano segmentima erotike, a kasnije i nesputane pornografije. Serpieri se u prva dva albuma držao neke vrste kodeksa i granica, da bi od trećeg kočnice počele da popuštaju, a seksualnost narasta i postaje eksplicitna, sve do kulminacije u petom i šestom albumu, Mandragora i Afrodizija, nakon čega se Serpieri ipak vraća u skrušenije okvire (koji ipak nisu nimalo čedni, čak ni takvi).

Ali, greška je Druunu posmatrati isključivo kroz prizmu erotike i pornografije. Prvenstveno, ipak je reč o SF hororu, koji u narativu, posebno u prva dva albuma, nosi u sebi snažnu poruku o ljudskoj moralnosti i uticaju na okolinu. Druunin svet je ujedno u mesto gde deformisanost ima svoju svrhu, i gde heroina ima svoj cilj. Okoliš se menja istim hirom koliko i zaražena ljudska bića, a zapanjujuće je kako se u toj Gomori Druuna kreće sa lakoćom i nadom. Kroz razradu u albumima koji slede, Serpieri produbljuje te motive, iako je ponekada teško uhvatiti tok njegovih misli koje prerastaju u apstraktni onirički doživljaj. Druuna se u daljim fazama nalazi u sve nestvarnijim okruženjima i fragmentima ljudskih društava. Osećaj somnabulizma u Druuninim postupcima nije slučajan, pa se razvojem priče stiče utisak da se junakinja kreće u košmaru. Svom ili Serpierijevom? To ostaje na čitaocu da otkrije, jer se u serijal uključuje i Serpieri kao jedan od likova (Doktor), kao i sve sitne nedokučivosti svetova i ljudskih deformacija na koje Druuna nailazi tokom svoje potrage. A ta potraga je introspektivna koliko i avanturistička. Opisati serijal Druuna u nekoliko reči nije moguće. Ali mu se svako vraća nekoliko puta. A, kao što je rečeno, veliku zaslugu za to ima crteže Paola Eleuterija Serpierija.


Serpieri je rođen u Veneciji 1944, a stripu se konačno okreće 1975. Za umetnika koji je postao planetarno poznat putem pipkolikih kanibala i heroine čvrstog tela, najveći je paradoks što je u svet stripa ušao putem vestern tematike. Sa Rafaelom Ambrozijom je stvorio serijal L'Histoire du Far-West, u kome je sa izvanrednim talentom prikazao najznačajnije događaje iz podjarmljivanja američkog Srednjeg zapada. Serpierijeve takozvane "vestern priče" se odlikuju solidnom istorijskom tačnošću i lepotom prizora. System comics je tokom Sajma knjiga u Beogradu objavio i dva albuma ovih vesterna, Šaman i Lakota, koji, nažalost, pate od lošijih rezolucija koje dosta štete Serpierijevom crtežu. Ipak, treba im dati šansu, jer bi se u suprotnom mogli propustiti dragoceni prikazi Divljeg zapada.

Nakon nekoliko kraćih projekata, Serpieri se prepustio Druuni 1985. godine, i postigao instant uspeh. Sa realističnim crtežom, u koloru, Druuna pleni već od prve table. Devijantni okoliš i SF postapokaliptični ambijent pružaju dovoljno prostora da Serpieri uposli svoju maštu u kolopletu armatura i cevi, spržene, jalove zemlje i monumentalne poludevastirane arhitekture. U takvoj scenografiji Druuna deluje kao oda ljudskoj lepoti. Savršenog tela i oblina, sa licem koje oscilira od klasične evropske do indijanske lepote, Druuna je Serpierijev najveći manifest ženstvenosti i objekt autorovog divljenja. Milo Manara je razvio u stripovima sopstvenu viziju seksualnosti, koja je donekle romantizovana koliko i eksplicitna. Često je optužen od strane kvazipuritanskih krugova da pretvara žene u objekat požude. Serpieri u kontrastu sa Manarom barata istim oružjem, ženskom seksualnošću, ali on je koristi kao oštro sečivo. Druuni je erotičnost nešto što izbija iz svake pore, ali ona nije u njoj nemoćna. Sitnim i gustim šrafurama Serpieri opisuje zavojitost struktura, mutanata, ali i ženskog tela, i to u tolikoj meri da mu je fiksacija oblinama donela epitet "Master of Ass".

Nakon okončanja Druune 2003. godine, Serpieri se prepustio razvijanju novih SF serija sa Žanom Dufoom, a već duži niz godina predaje na Rimskom institutu za umetnost. Saria iz 2012. se odigrava u futurističkoj Veneciji, njegovom rodnom gradu. Ali vestern je ostao njegova stara i prva ljubav kojoj je uvek težio da se vrati. I uspeo je. Izvanredan album Teks – Junak i legenda, njegov zasad jedini rad na najvažnijem Italijanskom vestern junaku, je objavljen 2015. godine. Izdavačkoj kući Serđo Boneli se ovaj album toliko dopao, da je pokrenula novu ediciju autorskih albuma Teksa po uzoru na ovaj. Beogradska izdavačka kuća Veseli četvrtak ga je objavila u okviru prvog broja nove edicije "Veliki Teks u boji", i nema sumnje da je reč o veoma inovativnoj i majstorski nacrtanoj verziji Teksa Vilera. I pritom, nov album serijala Druuna, Anima, koji pripoveda o prošlosti ljudskog roda pre zaraze, je objavljen prošle godine. Serpieri, sa 72 godine, i dalje pokazuje da ima šta da kaže u svetu stripa, i uspeva da pomeri granice.

Nikola Dragomirović