Čini se da je sve smišljeno, pa šta su onda umetnička dela današnjice?
Po bezbroj puta post-post-post-post-post-post-post(re)produkovana plastika, lim, gume i nerđajući čelik. Neprekidno kruženje industrijskog otpada i večno vraćanje istog. po zakonu održa(va)nja mehanizacije.
Sve što želiš da kažeš rekli su svi drugi. I kako biti samoSVOJ(an) na beskonačnoj fabričkoj traci masovne proizvodnje? Svakodnevno šljakaju fotokopir aparati, u jednoličnom ritmu prozvode se kopije kopija, neke blistavo obojene, verne, preslikane u nijansu, neke crno-bele, mrljave, za jednokratnu upotrebu pa za zgužvati i reciklirati iznova i iznova.
Zujavo zvrndaju mahine i prozvode gomile iritirajućeg
NOJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzz
zzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzAAAAAAAAAAAAAAAAAA
AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA
I jedino što možeš je da
sva čula naštimuješ i
zaplešeš kao da je svuda oko tebe samo
muzika.
...I pri tom polupaš sva stakla u okolini od vikanja jednih te istih mantri svakog dana... Izvibriraš među golim zidovima u ritmu rasipanja srče.... Nađeš nekoliko prašnjavih radio aparata i na svima istovremeno pritisnešPLAY. Kad iznivelišeš frenkvecije u skladu sa sopstvenom hiperINtenzijom, kreneš da razgovaraš sa samim sobom, pa makar to ličilo na apsurdno pozorište ili neurotični slam performans. Ustvari, jedino na to i može da liči... Konstantnu scenografiju predstavlja polupana mehanizovana gungula.
Pridružiće ti se sigurno još jedan glas koga je Veliki Zamajac zahvaljujući sistemskoj grešci vrtoglavom brzinom hitnuo van proizvodnog procesa. Sudar intonacija oslobađa ogromnu količinu elektriciteta. Povremeni udah sprečiće da dođe do kratkog spoja. Od hiperventilacije stvara se magla. Kondenzacija pravi skladne piruete u prašini.
I odnekud vetar zarotira jedan veliki kovitlac visoko ka oblacima. Raščisti se etar. Nekoliko kapljica na dlanovima nateraju te da pogledaš u vis.
Nebo je gluva soba.



Ana Bjes