ULICE PROTIV FAŠIZMA #16
Hard Skin (UK), Kali Fat Dub (HR/SLO), Pigs Parlament (SLO), Bosonogo Djetinjstvo (HR), P.R.S.O! (Sombor)
Fabrika – Novi Sad, 11.9.2016 – 20h

Sweet sixteen iliti šesnaesti po redu festival Ulice Protiv Fašizma održan je sinoć, drugog petka u novembru, nekoliko dana nakon Dana borbe protiv fašizma i antisemitizma. Ovaj festival već šesnaest godina unazad uzima upravo datume oko 9. novembra i beskompromisno muzikom prkosi najvećem političkom zlu XX veka koji se i u XXI veku čini živim kao onomad.

Uvod u koncertni deo festivala napravio je onaj edukativno-aktivistički tribinom ’’Fašistički pokreti u Srbiji i njihovo delovanje’’ od 17h u Fabrici, prostoru koji je domaćin festivala već dugi niz godina. Tribina je trajala oko sat vremena i članovi ’’Antifašističke Akcije Novi Sad’’ su uz pomoć powerpoint prezentacije predstavili fašističke i neonacističke organizacije u Srbiji i njihova delovanja i aktivnosti.
 

Vrata Fabrike su bila otvorena već od 20 časova, kada je trebalo prvi bend da preseče vrpcu ovogodišnjih Ulica. Sa pola sata zakašnjenja to se i dogodilo, prvi bend koji je izašao na binu jeste P.R.S.O! sa severa Bačke. Sombor je još od devedesetih grad koji neguje anarho pank kulturu i angažovane bendove, što tekstualno, što praktično, tako da i nije neko čudo što je ovaj bend krenuo put muzičke tradicije svojih sugrađana Debelog Samuraja, Agitatora, Promase... Da je bend svoj zvuk i pristup temeljio na primeru ex-yu anarho punk scene devedesetih govori i izbor odsvirane obrade hrvatskog benda Radikalna Promjena identičnog naslova numere. Jedan od dvojice pevača, L, je sve vreme proveo u parteru ispred bine. Svirka je trajala oko pola sata i neke od pesama koje su svirali bile su ’’Bez Klasa’’, ’’Siva Masa’’, ’’Crkvena Agresija’’, ’’Imperija Zla’’, ’’Okovi Slobode’’ ... Dobro zagrevanje za ostatak večeri.
 
Došlo je u promeni satnice pošto su Zadrani kasnili, pa su gosti iz Slovenije Pigs Parlament sledeći uzurpirali binu. Ova ekipa je redovna na Punk Rock Holiday festivalu u Tolminu i uglavnom ima ulogu karaoke benda na after party-ju kada festival završi sa poslednjim bendom. Meni su ovi pripiti i veoma veseli Slovenci možda i najbolji bend ovogodišnjih Ulica bili. Jedan ultimativno srećni pristup, konstantna igranka na bini, doniranje domaćeg slovenačkog vina publici kroz levak i crevo, trube, bendžo... vrlo dobro, lepo i razdragano. U svoj ska punk i na momente reggae set od 45 minuta uvrstili su blizu 10 pesama. Na najbolji prijem publike naišle su pesme ’’Delavec’’, ’’Fucking Economy’’ na kojoj je pevačica Tina svojim pozivom i energijom indirektno izazvala prvi pogo večeri, zatim ’’Banjo Punk’’, u koju se ušunjala i ’’Drunken Lullabies’’ benda Floggying Molly i na kraju ’’Stop To Rascism’’ čime je bend jasno i glasno poručio šta misli o ovom tipu diskriminacije.

Zadrani su stigli pa su mogli sledeći na binu. Bosonogo Djetinjstvo je bend koji je nastao pre par godina i koji iza sebe ima jedno samostalno izdanje i jedno split izdanje. Ovaj bend je po mom muzičkom ukusu jedan od trenutno najboljih bendova regiona, odnosno prostora bivše Jugoslavije. Momci imaju anarho punk/d-beat osnovu, ali su je oplemenili post punk i na sekunde oi elementima. Prošle godine su izbacili svoje prvo samostalno i istoimeno izdanje i nisam se nimalo libio da upravo taj 7’’ stavim u svojih top 5 izdanja za 2015. godinu. Nisu mnogo govorili jer su pesme umesto njih pričale i to ’’Mižerija’’, ’’Nevolja’’, ’’Čim ogladni’’, ’’Lijepi leševi’’, ’’Staklo’’... Na samom kraju nastupa od 20 minuta odsvirali su meni možda i najdražu pesmu ’’Manija’’ i njom se oprostili od novosadske publike.
 

Sve vreme je Fabrika bila nedovoljno popunjena, ali s obzirom na to da je sledeći bend bio onaj koji je dovukao ljude iz različitih krajeva Srbije, Mađarske, Hrvatske (iako su noć pre svirali u Zagrebu), Slovenije... prostor se naprasno napunio do zadovoljavajućih razmera. Hard Skin sa Londonskog Gipsy Hill-a, penje se na binu u 23:10 i odmah svoj set otvara oi hitčinama ’’Oi! Not Jobs’’ i ’’ACAC’’. Publika se momentalno uzburkala i celokupna ekipa na prvih 6,7 metara od bine je pevala svaku pesmu od početka do kraja, sa posebnom dozom strasti u refrenima. Usledile su ’’Down The Pub’’, ’’Boys In Blue’’, pa onda moja omiljena ’’Who’s that boy’’ pre koje je Johnny Takeaway navrnuo bocu vinjaka iz publike i nazdravio sa masom. Nisu prezali da bacaju svoje polusmešne ili nimalo smešne cockney fore poput nazivanja publike ’’cunts’’ iz pesme u pesmu i pitanjem da li smo na kreku, što odista nije zvučalo maliciozno, ali svakako nije bilo ni preterano smešno. Kulminacija nastupa, a moglo bi se reći i večeri, usledila je za vreme pesme ’’We Are The Wankers’’. Pred refren su upaljene čak četiri baklje i svetlost istih, kao i dim koji su proizvele pratili su pesmu do krajnjeg tona. Pesma ’’Desperation Street’’ je bila svojevrsni uvod za poslednju stvar ’’Beer And Fags’’ u sred koje je upaljena još jedna baklja što je rezultiralo prekidom svirke. Basista Fat Bob ima astmu, pa se pevač i gitarista Johnny Takeaway uzjogunio i prekinuo nastup na par sekundi. Da nije kamena srca Johnny je pokazao kada se vratio sa ekipom da nakon ’’poslednje stvari’’ odsviraju ipak još jednu na bis, ’’First Day Angry Song’’. Na bini su se našli Mige, pevač rahmetlih Bajoneta i Daško, pevač Red Union-a i nekadašnja radio ličnost (Uzbudilnik, Daško & Mlađa), da bi singalong-om otpratili goste sa ovogodišnjih Ulica.
 
Poslednji su nastupali Kali Fat Dub. Dvojac na liniji Ljubljana – Zagreb. Haris Pilton na plejerima i naše gore list, momak koji živi u Zagrebu, a inače iz Vojvodine, Chakka Svraka za mikrofonom. Organizatori UPF-a već godinama gledaju da muzički program bude što šareniji. Iako je pank muzika dominantna u programu se uvek nađe po neki rep, drum’n’bass ili elektro sastav. Ove godine je ta čast pripala kalifatima koji su sve gorenavedene pravce umiksovali. U osnovi je to dub, onaj elektrificirani, ali ga rep vokali Svrake vuku u neki ragga pravac. Umeša se malo i dnb, pa malo i balkanski melos, pa malo i reggae, i na kraju ispadne neki poprilično zanimljiv i kreativan zvuk. Tekstovi su socijalnog karaktera, sa posebnom dozom gneva usmerenih na kapitalizam i državu, onako kako bi svaka muzika potekla sa dna društvene lestvice trebalo da zvuči, odnosno glasi. Pesme koje su nam prikazali jesu one koje su se našle na njihovom prošlogodišnjem albumu ’’Ringišpil iz Haada’’, a neke od njih bejahu ’’Kombajn’’, ’’Seljačka Buna’’, ’’Vesti iz zemlje’’, ’’Živi Zid’’... Inače, Svraka je sve vreme imao masku na licu, koja je bila u skladu sa njegovom ličnošću i imenom, dakle kljun i deo gas maske. Nije se ustezao da prozove i Trampa, i Hilari, i francuske pandure, i državu, i tako dalje i tako bliže. Za kraj je dao rispekt Bačkom Monoštoru i džilitnuo novine koje je, kao deo performansa, čitao i već u par navrata bacao po bini, uz pesmu ’’Poslednji Dub’’.

Ceo koncertni prostor je bio popunjen distribucijama mladih DIY proizvođača, umetnika i entuzijasta, pa se moglo pazariti štogod na štandovima AFANS-a, Kontra. streetwear, bendova, ljudi koji su napravili vegan falafel obroke itd. Nakon što se i ovogodišnji festival Ulice Protiv Fašizma uspešno priveo kraju, žurka se mogla nastaviti u novom skvotu u Kineskoj četvrti pod nazivom ’’Suburbia 021’’. Ovaj fenomenalni festival je samo jednogodišnji podsetnik da fašizam nije mrtav, dok je svaki dan borba protiv ovog zla. Smrt fašizmu!

Nemanja Mitrović Timočanin