Critical Mass je petočlani thrash metal bend, nastao početkom 2015. godine u Tuzli. Idejni tvorci benda, Mirza Ibrahimović (bubanj), Edin Jašarević (gitara) i Danis Gavrić Mešanović (gitara), inspirisani thrash velikanima kao što su Slayer, Exodus, Sepultura, Kreator itd. se odlučuju za žanr koji žele svirati i pravac kojim će voditi bend. Ubrzo nakon formiranja benda, postavu upotpunjuju Zoran Stjepić (bass gitara) i Salkan Grbić (vokal), pri čemu bend dobija trenutni lineup.

Svoj debitantski nastup zabilježili su 17. decembra 2015. u Tuzli, na tradicionalnoj svirci u čast Denisa Hasića, gdje nastupaju sa bendovima Contusio i Perishment, a početkom 2016. godine dobijaju priliku da se predstave na Lukavac Metal Fest Vol. 3, gdje su dijelili binu sa bendovima Alitor i Space Eater. Prvi nastup van svog grada imaju u sarajevskom AG klubu, 8. maja 2016. godine.

Zvuk Critical Mass-a može se okarakterisati kao agresija i brzina standardnog thrash metala osamdesetih oslonjena na dinamiku pjesme u cjelini.

30. jula izbacuju svoje prvo demo izdanje simboličnog naziva “First One”. Demo je kulminacija petomjesečnog truda i zalaganja, a sadrži tri pjesme brzog i agresivnog thrash metal zvuka. Prve dvije pjesme sa izdanja, “On the Road of Downfall” i “Dead End War” su snimane u kućnoj produkciji, a vokali za njih su snimani u tuzlanskom studiju “Pogon”.
Treća pjesma, naziva “Last One”, je live snimak sa nastupa benda na trećem Lukavac Metal Festu, gdje je Critical Mass dijelio binu sa bendovima Alitor i Space Eater.
Miks i produkciju čitavog demo izdanja potpisuje gitarista benda, Danis Gavrić Mešanović.
Album cover je radio prijatelj benda, Slobodan Vuković [Dream Ruiner Design].

Cilj ovog izdanja je da bend predstavi sebe i svoj rad u najboljem mogućem svjetlu, kao i da svakom ljubitelju žešćeg zvuka pruži ugodnih deset minuta slušanja. Ono na šta su članovi benda posebno ponosni je to da su u skladu sa svojim mogućnostima uspjeli snimiti potpuno autentičan nastup, što znači bez programiranih bubnjeva, kopiranja, sjeckanja itd.

Momci iz Critical Mass-a se nadaju da će im ovaj demo otvoriti vrata za nastupe u još više gradova i festivala, jer smatraju da se energija live nastupa ne može mjeriti ni s čim drugim.
Čitavo demo izdanje „First One“ možete poslušati ovdje, a demo možete besplatno skinuti sa njihove Bandcamp stranice. Bend možete pratiti na njihovoj oficijalnoj Facebook stranici.


HC: Ideologija, motivi i filozofija benda...
CM: Što se tiče ideologije unutar benda, smatramo da bi bend trebao biti zabava. Medij za izbacivanje energije i kreativnosti, naravno ne bježeći od odgovornosti koje svaki član benda ima. Mi smo još uvijek u tom stadiju gdje sviranje ne možemo nazvati karijerom, ali jednog dana kada bi do toga došlo, i ukoliko bi bend postao samo to, posao, mislim da bi to bio znak da svako pođe svojim putem.

HC: Kada ste napravili bend, koja je vaša želja bila i kakav smisao on ima? Šta to vama znači a šta bi trebalo slušaocima? 
CM: Momci koji su osnivači benda, Danis, Mirza i Edin, su pokušavali da ostvare neki zajednički projekat prethodnih godinu dana prije osnivanja Critical Mass-a. S obzirom da su prije nego što je CM nastao napustili prijašnje bendove, koji su bili pretežno sporijeg i blažeg karaktera, možemo reći da je bend nastao iz nekog viška agresije i želje da se okušamo u tehnički zahtjevnijem žanru. Ono što bismo mi voljeli jeste da slušaoci vide koliko smo ljubavi, truda i rada uložili u ovo čime se bavimo.

HC: U kojoj meri vam je ovaj bend nekakva spona sa društvom i način komunikacije sa istim, u kolikoj vaše lično ispucavanje energije i lično pražnjenje?
CM: Iskreno ne trudimo se mnogo mijenjati svijest društva. Tematika tekstova varira od SF scenarija postapokalipse do ciničkog osvrta na trenutno stanje civilizacije. Iako u sebi nose neki socijalni karakter, nisu poziv na akciju, nego su stanje uma autora teksta.
Ono gdje možemo reći da bend predstavlja most između nas i društva, jesu live svirke.
Ništa se ne može mjeriti sa prizorom dvjestotinjak divljaka koji daju zadnji atom energije slušajući tvoju muziku. U tom trenutku znaš da su oni tu zbog tebe, i da smo mi tu zbog njih, a takvu sinergiju je teško naći na nekim drugim mjestima.

HC: Koliko je teško okupiti ljude i održati ih zajedno u jednoj ovakvoj priči?
CM: Mi imamo sreću da živimo relativno blizu jedni naspram drugih, tako da smo u mogućnosti da se vrlo lako dogovorimo za probe, bendovske sastanke ili da jednostavno izađemo zajedno na pivo. Naravno ništa od toga ne bi bilo bitno da ne dijelimo istu motivaciju prema ovome čime se bavimo.

HC: Problemi sa kojima se suočavate kao bend...
CM: Problemi sa kojima se suočava naš bend, kao i tuzlanska alternativna scena uopšteno, jeste nedostatak prostora za promociju alternativne kulture. Tuzla je danas svedena na dva do tri lokala koji su otvoreni za alternativne svirke, a i oni su često pod pritiskom gradskih vlasti. Policija je u nekoliko navrata prekidala svirke u 23:00 sata pod optužbama za preglasnu muziku, dok su lokali sa muzikom za, takoreći, šire narodne mase bili neopominjani unatoč mnogo većoj decibelaži. Izrazito smo zahvalni pojedincima i bendovima koji svojim ličnim zalaganjem se trude da održe kvalitetu tuzlanske scene na nivou kakva je nekad bila.

HC: Kome i u kojoj prilici biste pustili vaš bend?
CM: Klišejast odgovor bi bio ”svakom ljubitelju žešćeg zvuka”, tako da ćemo reći da bismo naše pjesme pustili nekome ko je imao usran dan, vratio se kući, i zavalio u fotelju sa hladnim pivom u ruci. Čisto kako bi tu agresiju kanalisao kroz našu muziku, a ne na neki drugačiji, destruktivniji način.