Maj mesec 2016. godine će u fanzinaškoj istoriji naših prostora biti upisan kao mesec rođenja novog metal fanzina. Tada smo dali neki naš kraći osvrt, i pre čitanja ovog intervjua pozvao bih vas da se zajedno podsetimo šta smo to pisali. Danas, par meseci od početka, možemo ovu priču sagledati sa izvesne vremenske distance. Kako ona izgleda u očima samih autora saznaćemo direktno od njih u razgovoru koji sledi. 


HC: Pitanje, na koje je verujem red da se odgovori na početku: otkud Nekrst? Motiv i povod su...
Andrej: Motiv za rad na Nekrstu je došao veoma spontano, mene je Desya pozvao da napišem par recenzija, verovao u mene, dok sam ja u početku sumnjao da to mogu. Pokušao sam, i ispalo je super, tako je nastao prvi Nekrst.
Desya: Moram reći da koncept kratkih i brzih recenzija nije naša ideja, to je na neki način pokrenuo Antonio sa bloga Ciklonizacija, koji prati naš rad od samog početka. Ono što sam ja zamislio i pridodao priči jeste metal fanzin koji će na prvu loptu ukazati na bendove po principu “odmah pročitaj i preslušaj”. Ime fanzina je došlo spontano, kao moj predlog, a Andrej se složio. Nije da smo neki Antihristi. ☺ Plus, fanzin je nastao u Majdanpeku, vlaška mađija i ostalo, malo li je? ☺
  
HC: Šta vama lično znači ovaj fanzin i čega se prvog setite na pomen reči „fanzin"?
Andrej: Meni ovaj fanzin znači opuštanje, nešto čemu se mogu uvek vratiti kad nemam pametnija posla, hobi, ali u isto vreme i nešto što shvatam vrlo ozbiljno. Fanzin za mene znači neku vrstu magazina u kome se nalaze intervjui bendova, recenzije, novosti o albumima i slično.
Desya: Kao i Andreju, rad na ovom fanzinu je svojevrsni odmor, pomalo i beg od surove stvarnosti. Sam termin “fanzin” ja tumačim kao umetnost, uz začin DIY principa, koji je danas pravo osveženje u odnosu na kompjutersku obradu svega i svačega, nažalost i ljudskih osećanja. Ali, zato smo mi tu. ☺

HC: Andrej, pošto je Desya već imao iskustva reci nam, kakav je bio osećaj po prvi put držati svoj fanzin u rukama?
Andrej: Bio je odličan! Doneo mi je 15 kopija prvog broja, s kojim sam bio poprilično oduševljen što se tiče samog dizajna, izgleda, i naravno neobičnog, A6 formata.
Desya: Meni je bilo izuzetno drago kada sam video da je Andrej bio toliko oduševljen fanzinom – zaista sreću čine male stvari, i kada nekom ulepšaš dan. Papirne verzije mnogo zaostaju za elektronskim, a razlog je nedostatak vremena, ali, sustićićemo i to. ☺

HC: Fanzin je po formatu i sadržaju specifičan. Hoće li i nadalje fanzin ostati posvećen samo recenzijama ili su u pripremi nove rubrike?
Andrej: Najviše će biti zastupljene recenzije, ali ako se kolega bude nekad predomislio, možda i nešto drugo, ali zasad samo recenzije.
Desya: Nisam razmišljao o promeni koncepta, jer su recenzije primarna stvar, a ako u međuvremenu nešto dođe, došlo je. Doduše, u #4 smo imali prikaz jednog metal festivala, kao kuriozitet.

HC: Je li lakše sam raditi fanzin ili kao ekipa? Pretpostavljam da je sam teže skupiti materijal kada radiš sam, ali sa druge strane što je više ljudi veće je kašnjenje i sl... Kakvo je vaše iskustvo?
Andrej: Definitivno je lakše raditi kao ekipa, iako ja pišem oko 70% recenzija, Desya radi onaj teži deo, traženje naslovne strane, dizajn, i uploadovanje samog fanzina, gde kasnije ja malo pomognem oko postavljanja na stranicu. Teško je raditi sam, ali nije nemoguće.
Desya: Moj lični fanzin radim isključivo sam, jer mi tako odgovara, a Andrej je stvoren za “gazdu” Nekrsta; tako je i meni lakše, a verujem da i njemu to pogoduje. ☺ Oko rasporeda, kašnjenja, izlaženja broja, FB postova se dogovorimo lako u 95% slučajeva, jer smo na istoj talasnoj dužini i prihvatamo kritiku jedan od drugog. U timu je najbitnija iskrenost, kako u poslu, hobiju a i u svakodnevnom životu.

HC: Kakva je saradnja sa ostalim fanzinašima? Čini mi se da danas samo autori fanzina prate druge fanzine i cene taj trud.
Andrej: S tim se delimično slažem da samo fanzinaši prate fanzinaše, zato što su oni takvi ljudi koji upravo znaju šta je to imati fanzin i kakve su to ''muke''. Mada, iskreno, postoji još ljudi koji prate, i redovno čitaju fanzine, i ovom prilikom šaljem pozdrav. Svim tim ljudima koji cene i naš fanzin, ali i generalno ako čitaju! Skidam kapu za vas!
Desya: Činjenica je da nas najviše prate fanzinaši, kao predstavnici medija, ali se oni vrlo brzo pretvore i u čitaoce – naravno, ukoliko vole metal žanrove. Naravno, i na svu sreću, postoje oni koji nisu zagriženi ljubitelji ekstremnih žanrova muzike, ali nam mnogo znači njihova podrška. Pomenuću HeadBang blog/vlog i Ciklonizaciju kao glavnu podršku, jer dele sve objave i taguju nas na sve moguće i nemoguće događaje i postove. Naravno, tu su i Helly Cherry, fanzin Princip, i FB stranice Obscure metal i Avantgarde metal. Posebno bih se zahvalio malobrojnim bendovima koji su i objavili da su izašli u fanzinu, a da su s ovih prostora (znaju oni ko su). Takođe, spomenuo bih i Kancelariju za mlade Grada Subotice, koja nam je bez ikakvih pitanja izašla u susret oko umnožavanja prvog broja, a među njima nema fanzinaša uopšte. :D

HC: Koliko je danas fanzinaštvo na (s)ceni i da li je prevazideno i zastarelo pojavom interneta?
Andrej: Sumnjam da je fanzinaštvo zastarelo. Možda više nije toliko dobar osećaj kao pre ere Interneta, kad je jedina mogućnost bila pošta, ali ne bih baš rekao da je izumrla stvar. Saradnja se i dalje nastavlja bez ikakvih granica.
Desya: Fanzina svih oblika na ovim prostorima ne manjka, čak imamo i ultra-produktivnu fanzinašku scenu u Srbiji (bilo papirnih, elektronskih ili “hibridnih”), koja se ponekad opet osvrće za minulim radom prošlosti, uz mali dodatak sujete. Govorim iz ličnog iskustva, mnogi se možda ne slažu sa tim, ali ja volim da učestvujem i pomognem svima koji to zatraže od mene. Moj jedini preduslov je poštovanje mog ličnog vremena i mogućnosti. Zato se moje ime pojavljuje u većini fanzina, što kao saradnik ili član uredništva. Kao što se može videti, Internet je tu minorni problem. Više međusobne saradnje i samopoštovanja, bez egotripova i mirna Bačka. :D

HC: Koja je politika i kriterijum da bi se neko pojavio u fanzinu?
Andrej: Volja za saradnjom, ljubav prema muzici, nesebičnost što se tiče novca, jer ovde nema profita.
Desya: Andrej je rekao osnovne stvari, a ja ću dodati da recenzije budu ultra-kratke i sadržajne, što je ponekad teško postići i, naravno, da pokrivaju death/black metal i grind izdanja, andergraund pre svega. Naravno, ja ne bih bio ja da ponekad zaobiđem sopstvena pravila, a i Andrej sa mnom, pa smo u #6(66) napisali recenzije bendova koji uopšte ne dotiču metal (Aphrodite’s Child i Perturbator), a zašto – otkrijte sami.
Sve recenzije možete slati na FB stranici Nekrsta, objavićemo vrlo rado, ukoliko zadovoljavaju minimalne kriterijume navedene gore.

HC: Za kraj, po vama, šta fanzinu fali i na čemu ćete raditi u nekom narednom periodu?
Andrej: Fanzinu fali fanova na Fejsbuku. ☺ Šalu na stranu, fale nam možda intervjui i tako te sitnice što uglavnom ima svaki fanzin. Nisam 100% siguran oko tog pitanja, jer mi ovo volimo ovako i smatramo sasvim originalnim, šta donosi budućnost - saznaćemo! Hvala ti puno što si izdvojio vremena za nas!
Desya: U planu su nam specijalni brojevi Nekrsta, čiji će sadržaj, za sada ostati tajna. Takođe, do kraja leta su u planu ‘elektronci’ #8, #9 i #10, kao i fizička izdanja #2 i #3, ako sve bude kako bi trebalo. Slažem se da koncept valja dopunjavati i menjati s vremena na vreme, ali je za sada zajednička ideja da pržimo sa recenzijama i da to bude naše znamenje. Andrejeva energija je nemerljiva običnim fizičkim instrumentima, tako da meni preostaje jedino da ga pratim najbolje što mogu. ;)

Zahvaljujem webzinu Helly Cherry na intervjuu i prilici da kažemo šta imamo. ☺

HC: Hvala i vama momci..