Drugo veče – 8.7.2016., Novi Sad – Petrovaradinska tvrđava

Drugo veče ovogodišnjeg Exit festivala odvelo me je, kao i prve večeri, na Explosive stage. Tamo su se zagrevali momci iz novosadskog First Flame-a, koji su svoj set započeli u 22:30. Nažalost, u isto vreme imali smo zakazani intervju sa bendom Raised Fist, pa sam First Flame uspeo da ispratim samo čulom sluha i to iz bekstejdža Explosive bine. Na par minuta sam aktivirao i čulo vida, nakon intervjua, ali usled preklapanja satnica izvođača koje smo isplanirali da ispratimo, nije moglo biti više. U tih par minuta primetio sam da se publika još uvek nije okupila u zadovoljavajućem broju, pa je, kao i ja, ostala uskraćena nastupa Prvog Plamena. 


Onaj, zbog koga smo ostali uskrećeni First Flame-a, a bogami i Born From Pain-a, jeste Bog funk muzike, George Clinton. Ono što je Elvis Presley za r’n’r, Henry Rollins za hardcore, Mile Bas za turbo folk, to je George Clinton za funk. Jedan od najuticajnijih izvođača koji su hodali planetom Zemljom. Ovaj čovek oko sebe ima ceo bataljon muzičara koji predstavljaju muzički kolektiv ‘’Parliament-Funkadelic’’, koji se javljao u različitim imenima u različitim vremenima, ali prvenstveno jeste super-grupa sastavljena od dugogodišnjih saradnika Boga funka.
Zbog gorepomenutog intervjua, zakasnili smo na prvih 10-15 minuta nastupa, ali maler nije bio toliko gorak koliko je mislio da će, pa je prva numera koju sam čuo ujedno i moja omiljena ‘’One Nation Under A Groove’’. Kako sam se približavao Main stage-u, na kome je bio nastup, tako se mogao funk osetiti jačim i bližim. Na nekih 20-ak metara od bine, idealno je bilo mesto za potpuni funk užitak. Publike je bilo poprilično i daleko više od broja koji je meni bio vidljiv prve festivalske večeri. Clinton i ekipa su napravili pravu žurku.
Rekoh malopre da su pratioci Clinton-a kolektiv ‘’Parliament-Funkadelic’’, a kada sam to rekao nisam slagao. Na bini ih je bilo, u različitim trenucima, između 10 i 15. Dve gitare, bas, bubanj, klavijature, dva člana duvačke sekcije, tri devojke i jedan momak u pratećem horu, razni gosti, animatori, prijatelji benda... dakle, kolektiv. Koliko su mu godine, energija i zdravlje dozvolili Clinton se trudio da napravi dobru žurku, što mu je i polazilo za rukom. Dobar stari call and response i slični pokliči su bili sveprisutni i to od standarnih ‘’Put your hands up in the air’’, preko modifikovanih‘’When I say this you say that’’...
Najveće zadovoljstvo na licima fanova u publici su pričinile numere ‘’Give Up The Funk’’ i ‘’Atomic Dog’’. Da čovek sa sobom ima vrsne muzičare pokazala je i činjenica da je njegov gitarista Kidd Funkadelic opleo petominutnu solažu ne trepnuvši, a devojke iz četvoročlane horske pratnje su takođe imale svojih pet minuta gde su pokazale svoje vokalne sposobnosti i van horskog pevanja. Svoje parče šou-kolača imali su i momci koji nisu bili sve vreme na bini, poput jednog momka šarenih dredloksa koji se dokopao gitare u par navrata i odsvirao nešto što nimalo nije bilo u funk maniru, dok je jedan od animatora u jednom trenutku izveo, pa skoro, stav na šake na jednom od zvučnika. Za kraj ‘’Ain't no party like a P-funk party cause a P-Funk party don't stop’’ i doviđenja. Mahnuo nam Clinton i ostavio vedra lica. Odličan nastup, ako mene pitate. 


Bina je potom predata Dejvidu Geti, dok sam ja svoju drugovečernju Exit sagu nastavio na Explosive stage-u. Taman na vreme. Raised Fist su se premali da se popnu na binu. Uz jedinstvenu melodiju uvertire ovaj petočlani sastav iz države Švedske krenuo je u akciju. Zanimljiva stvar kod nastupa Podignute Pesnice, jeste lajtšou koji je poprilično jedinstven za hardcore bendove i uslove. Strobovana svetla iz pozadine, konstanta svetla u preplitanju, pa onda opet strobovi... Jako lepo upakovano i dato za podlogu muzici koju ova petorka stvara.
Pevač benda, Aleksandar Rajković, je poreklom Srbin, čime se pohvalio u samom startu. Nije jedino zanimljivo kod benda bilo to što je Alle konstantno ponavljao ‘’Dobro veče’’, ‘’1,2,3,4’’ i ostale poznate rečenice na svom zaboravljenom srpskom, već je Raised Fist stvarno prikazao jedan energični i srčani nastup. Ređale su se jedna za drugom ‘’Chaos’’, ‘’Killing It’’, ‘’Man & Earth’’, ‘’In Circles’’... Za kraj prvog dela nastupa odsvirali su ’’Running Man’’ i otišli obavestivši nas da za 2 sata imaju let nazad.
Međutim, apetit Šveđanina srpskog porekla je bio veliki pa su se vratili na bis. Inače Alle je u par navrata objašnjavao svoje poreklo publici, pa smo tako saznali da je majka 1965. otišla u Švedsku, da je bio u Novom Sadu pre 28 godina i za kraj da zna da kaže ’’Jebem ti sunce’’ i to vrlo razgovetno. No ipak onaj relevantni deo, muzički, je pokazao zašto su jedan od najboljih evropskih hardcore bendova.
Na bis su se vratili sa mojom omiljenom numerom od njih, ’’Perfectly Broken’’, i njihovim najvećim hitom ’’Friends and Traitors’’. Momci su zaista pokidali, iako su imali problema sa mikrofonijom tokom celog nastupa, a i čini mi se da nisu bili baš najbolje ozvučeni. No to ostavljam onima sa malo preciznijim sluhom.


Dalji program nas je odveo na Fusion stage. Tamo je u 2 časa iza ponoći nastupio Kultur Shock u paketu sa Edo Maajkom. Melodija koja je izvela Kultur Shock na binu bila je ’’S’ one strane Plive’’, a svoj nastup su otpočeli pesmom ’’Tamni vilajet’. Nakon nje ređali su se ’’God is busy may I help you’’, ’’Tutti Frutti’’, ’’Umoran sam od života’’... Vrlo uvežbano, precizno i koncizno. Đino je u par trenutaka pokazao i svoje muzičarske sposobnosti svirajući trubu i udarajući tarabuku. U publici je tokom celog nastupa bilo veselo i razigrano. Mesta su u jednom trenutku zamenili Đino i Edo, pa se Edo latio mikrofona i odpevao par pesama sa Kultur Shock-om. Prva je bila ’’Jebo vladu’’, zatim ’’Mater vam jebem’’ i za kraj njegovog soliranja uz pratnju jedna akapela pesma u liričkom maniru prethodnih. Ovu potonju je završio pozdravom ’’Smrt fašizmu Novi Sad’’, za šta je dobio gromoglasni aplauz. Na bini mu se onda pridružio i Đino. Zajedno su otpevali nove pesme koje su nedavno objavili – ’’Staza Manjine’’ i ’’Sloboda’’. Za kraj su Kultur Shock nastavili bez Ede i odsvirali numere ’’Nadija’’, gde je klarinetistkinja Amy oduvala publiku, ali ovog puta svojim vokalnim sposobnostima, i ’’Sarajevo’’. Čista desetka nastup. Zadovoljstvo i među publikom i na bini. 

Putevi su me potom opet odveli na Main stage, gde je za DJ pultom i mikrofonom bio Congo Natty. Ono što sam na početku napisao za George Clinton-a, isto važi i za Congo Natty-ja AKA Rebel MC-ja, samo u sferi jungle muzičkog pravca. Da se ne bi zbunili, Congo Natty je producent i toaster (jamajčanski sleng za party MC-ja, za onog ko diže masu uz zadatu melodiju, neretko skandirajući, ali ređe bacajući rime), pa je za potrebe ovog nastupa imao svog DJ-a Congo Dubz-a koji je deo Congo Natty Family u koja ima i trećeg člana, ćerku Congo Natty-ja, Princess Kaya-u. U trenutku kada sam došao ispred bine, Congo Natty se pripremao da pusti pesmu ’’Tarantula’’ od Penduluma. Naravno, istog momenta je nastao totalni haos u publici. Congo Natty je jako cenjen umetnik u oblasti karipskih muzičkih pravaca, a ponajviše u jungle muzici, pa bi se moglo reći da je svaki čovek u publici bio u neku ruku počastvovan za njegov nastup. Da je Rebel MC čovek iz naroda i da je čovek od slobode govore i njegove reči u pauzama između traka. Odmah nas je u početku podsetio da je pre dabstepa i grajma postojao (i još uvek postoji) jungle, da bi kasnije podsetio na policijsku brutalnost i iživljavanje nad afro-američkim građanima u SAD-u.
Njegova kći, Princess Kaya, je jako dobro ispratila nastup i postavila sebe kao paradigmu ženama koje su u nedoumici ili bojazni od bavljenja repom, na ovaj ili onaj način. Posle sat i više vremena nastupa, došao je kraj. Ipak bilo je vremena za još 2 pesme. Prva je najavljena kao pesma jedinstva bele i crne rase, odnosno anti-rasistička pesma, pesma koja je, kako kaže Congo Natty, ’’United States of Music. Music has no color. United as one’’. Ta pesma beše ’’Smells Like Teen Spirit’’ od Nirvane, dok je drugom Rebel MC pozvao na revoluciju – Bob Marley ’’One love’’. Od publike su se oprostili rečima ’’Fuck news, fuck politics’’ i sa dignutom pesnicom u zraku. Fenomenalno, srdačno i iskreno!



Bad Copy je završavao svoj nastup na Fusion stage-u, kada sam nakon ispraćenog nastupa legende jungle muzike, prijehao. Pesma koja me je dočekala bila je ’’Justin Biber’’, zatim je usledila ’’Idemo odma’’, potom ’’Ljubav ili pivo’’ i na posletku ’’Metalac’’. Ovo je po svoj prilici najispraćeniji nastup na Fusion stage-u u ova dva dana. Publika je zauzela čitav prostor, sve do štandova sa pićem, a i okolne livadice su bile poprilično popunjene. Onaj deo nastupa koji sam uhvatio je bio zadovoljavajući, s’tim što je Vikler bio u vidno alkoholisanom stanju pa je njegov deo malo bio diskutabilan. Fusion stage su zatvorili remiksom pesme ’’Esi mi dobar’’.

Dance arena jedan od dva stejdža koji su radili nakon 6 sati. Nažalost, nisam preveliki fan muzike koja dopire sa zvučnika Dance Arena bine, pa se nisam dugo ni zadržao tamo, ali činjenica je da ljudi uživaju i na tom stedjžu. Exit je festival za svakoga i svako se može lepo provesti u magiji najboljeg festivala u Evropi.

Kompletnu galeriju sa još bendova pogledajte na našoj fejsbuk stranici.

txt: Nemanja Mitrović-Timočanin
foto: Jovan Mihajlović