Četrdesetih godina prošlog veka Betmen je još uvek bio u prvoj inkarnaciji - dakle nešto između Zoroa i Šerloka Holmsa. Ovom šerlokovskom delu bio je potreban Votson, lik nešto više utemeljen u realnosti, sa izvesnim praktičnim veštinama, koji bi bio komplementaran Betmenu. Tako se u aprilu 1940. u broju 38 Detective Comicsa pojavio cirkuski akrobata Dik Grejson, poznatiji kao Robin.

Na naslovnoj strani pisalo je: “The Batman, that weird figure of the night, takes under his protecting mantle an ally in his relentless fight against crime… “ No, pošto je štampa bila prilično loša a tekst predugačak, da bi se dobilo na prostoru slog je bio jako zgusnut i dobili smo “takes under his protecting mantle anally in his relentless”. Glasine o homoseksualnosti Betmena i Robina počinju od tad.


Mladi Robin postaje Vejnov štićenik i stripovi 40tih i 50tih često ih prikazuju u situacijama koje bi mogle imati romantičan podtekst, ako baš želite da ga pronađete.
Na primer, u Betmenu broj 13 iz 1942. Brus i Dik, veslaju na brodiću u Gotamskom parku. Sami. Noću.  Robin se blaženo opružio na leđa, dok uživa u umirujućoj okolini - Betmen vesla. U stripu World Finest  iz '52.  nalazimo dinamični duo zajedno u solarijumu. Obojica su nagi, pokriveni samo oskudnim peškirima i pokazuju svoja mišićava tela, sve dok ih Bet-Signal ne prekine i natera da pođu u akciju.


Ovakve stvari nisu ostale neprimećene. U vreme opšte moralne panike 50tih, psihijatar Fredereik Vertam iz nekog razloga zaključio je da su stripovi odgovorni za porast delikvencije kod maloletnika (na sličan način kako je pre bio odgovaran džez, a kasnije hip hop, ili metal, ili nasilje u kompjuterskim igricama).  Vertam je sakupio izjave svojih pacijenata tinejdžera i krenuo da napada popularne stripove redom - Supermen je fašista, tada veoma popularni stripovi krimići na rasistički način prikazuju crnce (ovo je zapravo istina), Wonder Woman je lezbejka, a Betmen i Robin su  naravno “fantazija o dva homoseksualca koji žive zajedno”. Vertam je svoju knjigu “Zavođenje nevinih” predstavio pred podkomitetom za maloleničku delikvenciju američkog Senata.

Baš u vreme, pred svedočenje izašao je sada najpoznatiji Betmen sa gej podtekstom (onaj koji kruži internetom u obliku memova) u broju 84 iz 1954. godine “Ten nights of fear”- Betmen i Robin se bude u krevetu jedan pored drugog i planiraju dan pred njima.


Svim piscima Betmena je bar jednom postavljeno pitanje o ovom fenomenu i svi (Frenk Miler, Deni O Nil, Bil Finger, Bob Kejn) su nedvosmisleno negirali insinuacije. Niko nije nameravao da napiše Zaštitnika Gotama kao homoseksualca. Ipak Grant Morison u intevjuu Plejboju iz 2012. kaže da iako likovi nisu gej, “gayeness is built into Batman”.

Šezdesetih strip se seli na televiziju i dobija potpuno drugačiju estetiku - manje mračnu (i bukvalno uglavnom se dešava po danu), mnogo više kemp, mnogo više u duhu vremena. Tokom ovog perioda gej tonova zapravo skoro da nema, iako je društvo bilo mnogo više spremno da ih prihvati - pa je se i Liberači pojavio u jednoj epizodi.
Nakon serije, promene dolaze i u strip. Dik Grejson odlazi na koledž i od tada radnja je potpuno heteronormativna. Robin ima brojne partnerke, a vremenom i odbacuje svoj tinejdžerski identitet i postaje Nightwing. Sa druge strane, Betmen stalno ima novog side-kicka i svi pomalo podsećaju na Robina. 

Gej podtekst je možda malo došao do izražaja u filmovima devedesetih, više kroz estetiku nego kroz konkretna dešavanja. Doduše ovi filmovi su bili toliko užasno loši da ih mnogi i ne računaju kao deo kanona.
Najnoviji Betmeni naravno sebe uzimaju toliko ozbiljno, da likovi i nisu kompleksna ljudska bića nego mašine za izgovaranje napetih trejlera, tako da o referencama na ovu zanimljivu istoriju ne možemo ni govoriti. 

Na kraju - zašto je baš Betmen (očigledno nenamerno) načeo ovu temu? Kako je to gej "ugrađen" u njega? U vreme kad su stripovi izlazili, otvoreno ispoljavanje homoseksualnosti bilo je nezamislivo, čak kažnjivo zakonom. Jedna od najizrazitijih karakterstika ranog Betmena je njegov duplicitan život - izrazita (i ponekad komična) razlika između Brusa Vejna i njegovog noćnog alter-ega.
Težinu ovakvog života niko nije mogao da razume bolje nego diskriminisana gej populacija i eto, Betmen je kao što mora biti i ovde postao zaštitnik.

Jan Kanja