Iskreni i otvoreni, Šlagvort na kraju je mladi zagrebački bend sa iskustvom iza sebe. Oni su kratko-potezni, bučni, ali sa stilom, onako kako bi post-punk i new wave trebalo da zvuče – nemojte odmah upoređivati, već se prepustite njihovoj muzici i novom albumu “Dobar povod za repliku”. Danas su retki bendovi, koji su većinom tihi, pa se odjedanput pojave u vašem gradu, u Srbiji, a da vi to ni ne znate. Kad govore za medije, govore koncizno i na visoko-intelektualnom nivou, verujte mi na reč, stoga, uživajte u razgovoru sa njima.


HELLY CHERRY: Budite ljubazni, predstavite se. Otkud takvo nesvakidašnje ime za bend ovog profila?
Šlagvort Na Kraju: Mi smo Šlagvort na kraju: Ivan (bubanj, vokal), Vilim (bas), Anamaria (vokal, sint) i Marko (gitara, vokal). Prvi dio imena dao je naš prijatelj Martin, čovjek od kazališta, knjiga i kulture uopće. Na to je naš gitarist dodao drugi dio kao svojevrsnu igru riječi.
Ne znamo koliko ime paše za bend našeg profila. U početku su svi negodovali, no sada je svima ok. To je stvar navike. Ako je dobar bend, dobro je i ime. Slušamo i mi bendove čudnih imena i dobrih pjesama.

HELLY CHERRY: Deklarišete se kao post-punk/new wave. Da li sebe vidite u tom nekakvom revival talasu muzike iz osamdesetih ili vam prosto odgovara ta etiketa?
ŠNK: Kad te uspoređuju s jugoslavenskim bendovima s kraja 70-ih i početka 80-ih, ali i stranim bendovima tog razdoblja, onda je jasno kako se deklarirati. Nemamo problema sa stavljanjem u ladice. Današnji bendovi uglavnom ne vole da ih se stavlja u "ladice", jer se valjda žele svima svidjeti. Mi se želimo svidjeti samo onima kojima se trebamo svidjeti (haha). Jasno nam je da mnogi ne slušaju tu vrstu muzike i ne očekujemo od nekog metalca da mu se iole svidimo. Tako im deklariranjem sačuvamo koju minutu života, da ne trebaju preslušavati pjesme da bi shvatili da smo im nevaljali.
Ne znamo koliko je stvarno prisutan taj revival u regiji. Možda slušaone, partiji i slična događanja da, ali kod bendova ne. Ne znamo mnogo bendova koji bi mogli biti oživljeni duh tog vremena, a nije da ne pratimo što se događa u regiji. Na prste dviju ruku možemo nabrojati takve bendove. Nismo sigurni niti da mi imamo tu ulogu. Ubacujemo mi u pjesme i elemente iz drugih pravaca. Teško je biti objektivan. Nije nam to niti važno.

HELLY CHERRY: Koji su vam muzički uzori, van okvira new wave-a?
ŠNK: Van okvira new wave-a (u proširenom smislu) volimo (kao i svi) mnogo toga. Ono što bismo izdovjili, a da je utjecalo na zvuk benda su sljedeći bendovi: Minutemen, Fugazi, Sediment Club, Modern Delusion, Death disco, Obojeni program, Repetitor, Sonic Youth, Why Stakla, Toma Bebić... Koliko se to čuje u našim pjesmama, neka drugi procijene.

HELLY CHERRY: Gde pronalazite inspiraciju za liričko ruho pesama i ko je glavni tekstopisac? Kakve poruke nosite?
ŠNK: Glavni pisac tekstova je gitarist. Isnpiraciju nalazi u snovima, a snovi nastaju kao podražaj stvarnosti na malo dugačiji način. Kad želiš napisati da si kupio kruh u dućanu, pričekaš da to i odsanjaš i odmah će bolje zvučati i dobiti neki viši smisao. Pjevamo o banalnim stvarima (ne ljubav i socijala) kroz drugačiju vizuru. Propitujemo i najmanji čovjekov potez, jer ništa nije kao što se čini. Male stvari postaju velikima, a velike se doimaju malima. Poruka je jedinstvena. Treba osluškivati i univerzum će sam reći što želi. Svaki dan iste riječi govore drugačije poruke. Svi smo mi univerzum, trebamo slušati druge da bi čuli sebe. Šapućemo kolektivnoj svijesti. Ona odašilje modificiranu poruku dalje.

HELLY CHERRY: U kojoj meri volite taj tipično pankerski stav dvo-trominutnih pesama, kratko-jasno? Zašto?
ŠNK: Naše pjesme su relativno kratke. Mnogi nas ispituju zašto je tome tako. Nije punk izmislio kratke pjesme. Bile su one tu puno prije punka, pa i rock and rolla uopće. Ako je nešto kratko, ne znači da je jasno. Pop glazba (u širem smislu) je uglavnom duga (dosadna) i jasna. 850 puta se ponavljaju djelovi, pa se modificiraju da ispadnu drugačiji, a nisu. Na ta pitanja o dužini naših pjesama uglavnom odgovaramo protupitanjem: zašto drugi rade duže pjesme? Jedan od razloga je i taj da stignemo što više poruka odaslat' u jedinici vremena, a ne kao Koja da tri riječi razvučemo na 8 minuta. Poslušajte si album od grupe Minutemen The punch line. 18 pjesama u 15 minuta. Savršenstvo.
Tako da ne vezujemo kratkoću pjesama usko uz punk glazbu. Tekstovi možda i jesu kratki, ali kazuju puno. Oni su živi organizmi. Mali su. Takvi su pušteni u svijet. Vremenom će narasti. Opet da se referiramo na Koju. On ima puno kraće tekstve od naših, pa isto govore puno. Poslušajete numeru "Ne, ne ,ne..." (savršenstvo). Samo treba osluškivati.

HELLY CHERRY: Čime se članovi benda inače bave u životu? Da li bi muzika trebala da ostane hobi ili nešto drugo?
ŠNK: Svi smo studenti. Muzika bi trebala biti muzika. Jasno je kao dan da nikada nećemo moći zarađivati od glazbe. Kad bismo počeli naravno da bi se, barem podsvjesno, počeli prilagođavati tržištu/publici. To je bar jasno. Novac kvari ljude, a ti ljudi onda kvare glazbu jer ljudi su nesigurni, traže najbrži i najsigurniji put do sigurne egzistencije. Pogotovo u ova nesigurna vremena. Primjer su preživjeli bendovi iz bilo kojeg razdoblja. Svi koji su valjali raspali su se na vrijeme, a koji nisu, oni su se pogoršali i proširili svoje tržište, ili nikada nisu ni valjali. Tako da, dok god nema para, sloboda u stvaranju je zagarantirana.

HELLY CHERRY: Koji je vaš stav prema nezavisnom izdavaštvu (muzičkom, novinarskom...), fanzinima i webzinima, i kako vi vidite DIY filozofiju?
ŠNK: Kao i u prošlom pitanju, oni koji ne zarađuju (pravu lovu) od izdavaštva, novinarstva ili bilo kojeg vida djelovanja unutar glazbe, najiskrenije rade svoj ''posao''. Dokle god se radi iz ljubavi, dobro je. Podržavamo svaki vid DIY djelovanja, kao što i oni nas podržavaju. Podržavaju nas nezavisni izdavači (izdali smo EP za Slušaj najglasnije i XXX Tape Sessions), te organizatori koncerata, pa i novinari. Važno je da si međusobno potpomažemo. Tako se razvija scena. Imamo osjećaj da je DIY način razmišljanja sve prisutniji kod ljudi. Tko više gleda TV ili kupuje dnevnu štampu? Čitaju se raznorazni portali, slušaju se nezavisni bendovi. Velike izdavačke kuće polako propadaju. Svemu jednom dođe kraj, a svaki kraj je novi početak.
Osobno pratimo webzine u regiji i od tamo crpimo sve potrebne informacije. Tu i tamo kupimo i tiskane fanzine. Zvali su nas par puta na televiziju, ali nismo imali potrebe otići jer smo procijenili da nam to ne bi pomoglo ni u kojem smislu. Program je danas uglavnom katastrofa.

HELLY CHERRY: Kakvo je vaše iskustvo "na putu", gde ste sve bili i putovali i da li možete izdvojiti neki koncert?
ŠNK: Jedan od glavnih razloga zašto se svira je sigurno i putovanje na razna mjesta, upoznavanje zanimljivih ljudi, bendova i scene uopće. U ovih godinu i pol što smo aktivni, svirali smo u 40-ak gradova po Hrvatskoj, Srbiji, Mađarskoj, Sloveniji, Austriji i Bosni. Imali smo puno lijepih iskustava. Nekako je uvijek najbolje bilo u manjim gradovima. Svaka čast ljudima u malim gradovima koji entuzijastično drže svoje sredine na visokom kulturnom nivou. Bez njih bi ti gradovi bili mrtvi. Izdvojili bismo sljedeća mjesta: Bačka Topola (Izlog ideja), Beltinci (Ambasada ŠKM), Benkovac (Vlajternativa), Knin (A3), Železniki (DKC Bajta), Požega (Tom Klub). Bilo je lijepo i po većim gradovima (Tuzla, Zadar, Graz, Novi Sad, Beograd, Pula...). Najbolji kocert nam je bio u Somboru. Bio je to prvi van ''granica''. Ista ekipa nam je radila i koncert u NS-u. Odlična su ekipa ti momci i cure iz Alternativne omladine Sombora.

HELLY CHERRY: Planovi za budućnost? Kada ćete doći ponovo u Srbiju?
ŠNK: Planovi za bubućnost su: promocija albuma u Zagrebu 25.5. u klubu Močvara i odlazak na ljetnu balkansku turneju od desetak dana. U Srbiju ćemo doći možda već u srpnju/julu, a ako ne tada, na jesen sigurno.

Intervju pripremio Desya Lovorov