Light Under The Black Mountain and friends, Christmass Under The Black Mountain Jam
Helly Cherry
Tivat, 20.12.2015
Na veliko zadovoljstvo svih prisutnih u velikoj Sali doma „Gracija Petković“ u Tivtu, sinoć smo u organizaciji gitariste Kristijana Đuranovića i njegovog benda Light Under The Black Mountain, imali veliko zadovoljstvo da slušamo neke od najkvalitetnijih muzičara iz Crne Gore i regiona. Najavljen kao božićni „jam“, iliti svirka sa prijateljima benda bez prethodne vježbe, ideja je bila da se predstave prvo autorske pjesme benda i potom uz pomoć nekoliko (mnogo) prijatelja održi svirka bez ograničenja i sa mnogo eksperimentisanja. Svirka je prevazišla sva očekivanja. Light Under the Black Mountain je autorski projekat Kristijana Đuranovića relativno novijeg datuma koji njeguje dinamit blues rock korjene. U pripremi je prvi autorski album i sinoć su nam predstavili četiri numera sa pomenutog albuma, i moram priznati da su prevazišli moja očekivanja. Prvo što upada u oči je postava koja pored standardnih instrumenata ima još i usnoharmonikaša i akustičnu gitaru. Autorske pjesme su vrlo jakog ličnog pečata sa mnogo ukrasa i pedantno sklapanim djelovima koji odišu marljivim radom ali iznad svega iskustvom.
Dio sa gostima će publici ostati u pamćenju kao jedan spontan, iskren i električni događaj sa duelima između usne harmonike (Danijel Petrovski) i električne gitare. Prva među gostima je bila Anita Popović, već nakon prve autorske pjesme, koja je svojim glasom je oduvala publiku. Osim pjesama samoga benda bile svirane i svima poznate obrade blues rock standarda sa prijateljima koji se smjenjuju na instrumentima. Na bini su se tokom noći izređali, pored pomenute Anite Popović, i Duka Martinović, Mihailo Radonjić („onaj što se često pojavljuje na TV-u“), Petar Bukilica, Đorđije Radonjić, Livio Berak, Dragutin Jakovljević, Mirko Šuković, Željko Marković, Slaven Šćepanović, Goran Milojević, a muzika kojoj smo bili svjedoci ove večeri odiše umjetnošću i neuhvativom ljudskom prirodom koja je na samom izdisaju kada je u pitanju muzika 21. vijeka.
Na veliko zadovoljstvo svih prisutnih u velikoj Sali doma „Gracija Petković“ u Tivtu, sinoć smo u organizaciji gitariste Kristijana Đuranovića i njegovog benda Light Under The Black Mountain, imali veliko zadovoljstvo da slušamo neke od najkvalitetnijih muzičara iz Crne Gore i regiona. Najavljen kao božićni „jam“, iliti svirka sa prijateljima benda bez prethodne vježbe, ideja je bila da se predstave prvo autorske pjesme benda i potom uz pomoć nekoliko (mnogo) prijatelja održi svirka bez ograničenja i sa mnogo eksperimentisanja. Svirka je prevazišla sva očekivanja. Light Under the Black Mountain je autorski projekat Kristijana Đuranovića relativno novijeg datuma koji njeguje dinamit blues rock korjene. U pripremi je prvi autorski album i sinoć su nam predstavili četiri numera sa pomenutog albuma, i moram priznati da su prevazišli moja očekivanja. Prvo što upada u oči je postava koja pored standardnih instrumenata ima još i usnoharmonikaša i akustičnu gitaru. Autorske pjesme su vrlo jakog ličnog pečata sa mnogo ukrasa i pedantno sklapanim djelovima koji odišu marljivim radom ali iznad svega iskustvom.
Dio sa gostima će publici ostati u pamćenju kao jedan spontan, iskren i električni događaj sa duelima između usne harmonike (Danijel Petrovski) i električne gitare. Prva među gostima je bila Anita Popović, već nakon prve autorske pjesme, koja je svojim glasom je oduvala publiku. Osim pjesama samoga benda bile svirane i svima poznate obrade blues rock standarda sa prijateljima koji se smjenjuju na instrumentima. Na bini su se tokom noći izređali, pored pomenute Anite Popović, i Duka Martinović, Mihailo Radonjić („onaj što se često pojavljuje na TV-u“), Petar Bukilica, Đorđije Radonjić, Livio Berak, Dragutin Jakovljević, Mirko Šuković, Željko Marković, Slaven Šćepanović, Goran Milojević, a muzika kojoj smo bili svjedoci ove večeri odiše umjetnošću i neuhvativom ljudskom prirodom koja je na samom izdisaju kada je u pitanju muzika 21. vijeka.
Light Under the Black Mountain i prijatelji, kao što se očekivalo, su sve pjesme predstavili u najboljem mogućem svjetlu, i i te kako zainteresovali publiku koja je gladna koncerata ovakvog tipa. Oduševljenje publike je bilo očigledno a prave emocije, energija, pjevanje, skandiranje, uzvici oduševljenja i salve aplauza su dobijali na vrlo poznatim standardima Jef Back, J.J. Cale („Call me the Breeze“), Lynyrd Skynyrd („Simple Man“ i „Sweet Home Alabama“), Eric Clapton („Wonderful Tonight“), ZZ Top („Sharp Dressed Man“) i druge. Vrhunac noći nije bila samo jedna pjesma, već je sa izlaskom svakog novog gosta, svirka poprimala drugačiji obrt i svaka pjesma je bila zanimljiva na svoj način. Naravno, trebalo je malo vremena da se publika i bend opuste, ali kada je ta granica pregažena, počelo je raspištoljenje i gitarski dueli u kome su briljirali Dragutin Jakovljević sa njegovim vrlo izraženim sviračkim stilom, Livio Berak sa gitarskim „attack“ od nekoliko megatona, standardno ultra precizan Kristijan Đuranović, Mihailo Radonjić sa svim malim ukrasima koji krase svaku solažu ili Duka Martinović koji je raspalio publiku na „Call me the Brezze“. Doista jedna energetski nabijena noć koja se pamti. Potražite snimke na Youtube i Soundcloud i uvjerite se i sami.
Dva sata uzavrele i energetski ultra nabijene svirke u društvu ovako kvalifikovanih i prekaljenih muzičara je zadovoljstvo i privilegija. Ko nije bio, jako se prevario.
Fotografija: Michael Đuričić (www.djuricic.me)
Tekst: Nikola i Bojana Franquelli