Grimes - Art Angels
Helly Cherry
It’s a butterfly who waits for a wind to fly away – kaže Grimes na posljednjoj numeri sa albuma, Butterfly, i nastavlja – I’ll never be your dream girl.
Kanađanka Claire Boucher je prethodnim albumom Visions od sebe napravila prepoznatljivo ime u “dream-elektro-pop” muzičkoj sceni a horde fanova koje je stekla svojim trećim studijskim ostvarenjem držali su dah dok su isčekivali dugo najavljivani Art Angels. Visions je bio mač sa dvije oštrice, kako za fanove tako i za Grimes – slušaoci su podigli očekivanja na vrtoglave nivoe dok je Claire strahovala od neispunjavanja istih. Situaciju je dodatno zakomplikovalo izbacivanje singla Go kojeg je prvobitno napisala za Rihannu. Hipsterluk od publike ga je istjerao iz sela bakljama i vilama, optužujući Grimes za komercijalizaciju i umjetničko nazadovanje. To je pokolebalo ionako sumnjičavu Grimes da u potpunosti prekriži KOMPLETAN album i izbaci (skoro) sve pjesme sa tog, kako sama kaže, “nastavka” Visions-a. Jedina preživjela pjesma bila je REALiTi koja je u svom demo obliku objavljena kao singl sa spotom, a kasnije je (opet, na insistiranje fanova) uvrštena u Art Angels, doduše u prerađenom obliku.
Koncept kompletnog albuma nastao je onog trenutka kada je Grimes odlučila na napravi album zbog sebe a ne zbog fanova Visions-a. Jer ovaj album zaista jeste prava Grimes, ne samo kao pjevačica već kao producent i umjetnik u prvom planu. Art Angels od početka do kraja sadrži esenciju Claire, njene iskrene emocije i želje, kao i zvuk kojem teži i u kojem se ona najbolje osjeća.
Intro albuma je kratka numera Laughing and not being normal. Čujemo zvuk violine i suptilnu izgradnju ambijenta kakvim je Grimes baratala na prethodnom albumu. Ovaj uvod u Art Angels je svojevrstan pozdrav sa prethodnim stilom koji ju je i učinio poznatom. Laughing and not being normal je posljednji trzaj stiska prošlosti i okova koji se zovu Visions, a Grimes prekida veze sa očekivanjima nametnutim sa strane. When the leaves begin to fall, I try to catch them all – Grimes ne želi da pravi grešku u “skupljanju lišća opalog sa drveta prethodne slave”, već hrabro uranja u stil za koji joj svi kažu da je pogrešan, svi osim njene intuicije.
Album nastavlja pjesmom California kao apsolutna antiteza svega što je Grimes do sad radila i potvrda da se slušalac mora oprostiti sa starim zvukom na koji je navikao. California je zaista jedna od nekoliko pjesama sa albuma za koje ni u najljuđem snu ne bih povezao sa Grimes. Ritam je veseo i donekle generičan, ali je tekst najjača karika pjesme, vješto skrivajući tematiku borbe sa očekivanjima pod okriljem naizgled besmislene pop pjesme (The things they see in me, I cannot see myself / When you get bored of me, I’ll be back on the shelf). Veliki broj pjesama sadrži motiv i nagovještaj te borbe protiv očekivanja fanova i muzičke scene. Flesh Without Blood, vodeći singl sa albuma je, kako kaže sama Grimes, jedna od najličnijih pjesama koje je napisala. I ona je svojevrstan simbol odbacivanja negativnih kritika sa kojim se Claire susrela, prvenstveno nakon singla Go (It’s nice that you say you like me, but only conditionally). Preslušavajući Art Angels nemoguće je a ne uočiti koliko su je fanovi povrijedili kritikovanjima, ali i to koliko joj je zapravo stalo do njihovog mišljenja.
Art Angels nije samo ventil kojim će Grimes izbaciti negativne emocije nakupljene zbog “borbe” sa slušaocima i kritičarima. Svaka pjesma ima skriveni dragulj lirskog otpora protiv ustaljenih normi aktuelnih i veoma zastupljenih u savremenom društvu. Kill V. Maim je Grimesin pogled na svijet kroz oči muškarca (riječima same Grimes: mafijaša koji je ujedno i vampir sposoban da mijenja pol i putuje kroz svemir - ?) kojeg ona doživljava kao agresivnu, destruktivnu silu (I got in a fight, I was indisposed... But I’m only a man, and I do what I can). Sama Grimes je izjavila da joj je ovo omiljena pjesma sa albuma i da će naredni spot vjerovatno biti upravo za Kill V. Maim. SCREAM je pjesma koja u svakom pogledu odskače od ostalih, što zbog muzičke podloge, što zbog teksta na kineskom kojeg repuje Aristophanes. SCREAM je u svojih dva minuta skupio većinu negativne emocije Art Angels-a. Vrisci koji se čuju u prelazima pripadaju samoj Claire, a tekst je svjedok njene psihološke borbe sa seksualnim zlostavljanjem iz prošlosti kojem je posvetila i pjesmu Oblivion, vjerovatno svoju najpoznatiju numeru (Quick, spread the legs without desire wide... If you can’t scream then swallow it down). Najbolja pjesma na albumu je, prema mom mišljenju, Venus Fly, stvorena u saradnji sa Janelle Monae. Ona je savršen prestavnik vruhunske produkcije za koju je Grimes itekako sposobna. Moćan ritam i synthpop zvuk će sigurno pronaći svoje utočište u klubovima, ali, ponovo – tekst je taj koji joj daje snagu. Grimes i Janelle se suprostavljaju ustaljenim shvatanjem ženske ljepote (What if I pulled my teeth? Cut my hair underneath my chin, wrap my curls all around the world?), kao i rasnom prikazivanju umjetnosti koja, po svojoj definiciji, treba da prevazilazi okvire predrasuda. Why you always call it black? – pita se Janelle.
Art Angels je sve ono što jedan album treba da bude – pažljivo struktuisan sa hirurški precizno aranžiranim pjesmama, ali prvenstveno iskren i ogoljenih emocija. Da li će se dopasti “starijim” Grimes fanovima. Većini neće, jer su očekivali da Art Angels nastavi tamo gdje stao Visions, prije njega Halfaxa, a prije njega Geidi Primes. Međutim, uprkos popularnom mišljenju, Art Angles je savršen i logičan nastavak razvijanja ove mlade Kanađanke koja podjednako voli Bjork, Siouxsie Sioux i Katy Perry. Ona je sjajan primjer premoštavanja provalije između komercijalne pop muzike i dream vilinskog popa koji je obilježio njen dosadašnji rad. Claire je ovim albumom stavila tačku na negativne komentare ljudi koji su očajnički željeli da je strpaju u koš melanholične, uvrnute djevojke čija muzika podsjeća na LSD trip. Art Angels je potvrdio da je Grimes daleko više od toga.
Ingvar L
Kanađanka Claire Boucher je prethodnim albumom Visions od sebe napravila prepoznatljivo ime u “dream-elektro-pop” muzičkoj sceni a horde fanova koje je stekla svojim trećim studijskim ostvarenjem držali su dah dok su isčekivali dugo najavljivani Art Angels. Visions je bio mač sa dvije oštrice, kako za fanove tako i za Grimes – slušaoci su podigli očekivanja na vrtoglave nivoe dok je Claire strahovala od neispunjavanja istih. Situaciju je dodatno zakomplikovalo izbacivanje singla Go kojeg je prvobitno napisala za Rihannu. Hipsterluk od publike ga je istjerao iz sela bakljama i vilama, optužujući Grimes za komercijalizaciju i umjetničko nazadovanje. To je pokolebalo ionako sumnjičavu Grimes da u potpunosti prekriži KOMPLETAN album i izbaci (skoro) sve pjesme sa tog, kako sama kaže, “nastavka” Visions-a. Jedina preživjela pjesma bila je REALiTi koja je u svom demo obliku objavljena kao singl sa spotom, a kasnije je (opet, na insistiranje fanova) uvrštena u Art Angels, doduše u prerađenom obliku.
Koncept kompletnog albuma nastao je onog trenutka kada je Grimes odlučila na napravi album zbog sebe a ne zbog fanova Visions-a. Jer ovaj album zaista jeste prava Grimes, ne samo kao pjevačica već kao producent i umjetnik u prvom planu. Art Angels od početka do kraja sadrži esenciju Claire, njene iskrene emocije i želje, kao i zvuk kojem teži i u kojem se ona najbolje osjeća.
Intro albuma je kratka numera Laughing and not being normal. Čujemo zvuk violine i suptilnu izgradnju ambijenta kakvim je Grimes baratala na prethodnom albumu. Ovaj uvod u Art Angels je svojevrstan pozdrav sa prethodnim stilom koji ju je i učinio poznatom. Laughing and not being normal je posljednji trzaj stiska prošlosti i okova koji se zovu Visions, a Grimes prekida veze sa očekivanjima nametnutim sa strane. When the leaves begin to fall, I try to catch them all – Grimes ne želi da pravi grešku u “skupljanju lišća opalog sa drveta prethodne slave”, već hrabro uranja u stil za koji joj svi kažu da je pogrešan, svi osim njene intuicije.
Album nastavlja pjesmom California kao apsolutna antiteza svega što je Grimes do sad radila i potvrda da se slušalac mora oprostiti sa starim zvukom na koji je navikao. California je zaista jedna od nekoliko pjesama sa albuma za koje ni u najljuđem snu ne bih povezao sa Grimes. Ritam je veseo i donekle generičan, ali je tekst najjača karika pjesme, vješto skrivajući tematiku borbe sa očekivanjima pod okriljem naizgled besmislene pop pjesme (The things they see in me, I cannot see myself / When you get bored of me, I’ll be back on the shelf). Veliki broj pjesama sadrži motiv i nagovještaj te borbe protiv očekivanja fanova i muzičke scene. Flesh Without Blood, vodeći singl sa albuma je, kako kaže sama Grimes, jedna od najličnijih pjesama koje je napisala. I ona je svojevrstan simbol odbacivanja negativnih kritika sa kojim se Claire susrela, prvenstveno nakon singla Go (It’s nice that you say you like me, but only conditionally). Preslušavajući Art Angels nemoguće je a ne uočiti koliko su je fanovi povrijedili kritikovanjima, ali i to koliko joj je zapravo stalo do njihovog mišljenja.
Art Angels nije samo ventil kojim će Grimes izbaciti negativne emocije nakupljene zbog “borbe” sa slušaocima i kritičarima. Svaka pjesma ima skriveni dragulj lirskog otpora protiv ustaljenih normi aktuelnih i veoma zastupljenih u savremenom društvu. Kill V. Maim je Grimesin pogled na svijet kroz oči muškarca (riječima same Grimes: mafijaša koji je ujedno i vampir sposoban da mijenja pol i putuje kroz svemir - ?) kojeg ona doživljava kao agresivnu, destruktivnu silu (I got in a fight, I was indisposed... But I’m only a man, and I do what I can). Sama Grimes je izjavila da joj je ovo omiljena pjesma sa albuma i da će naredni spot vjerovatno biti upravo za Kill V. Maim. SCREAM je pjesma koja u svakom pogledu odskače od ostalih, što zbog muzičke podloge, što zbog teksta na kineskom kojeg repuje Aristophanes. SCREAM je u svojih dva minuta skupio većinu negativne emocije Art Angels-a. Vrisci koji se čuju u prelazima pripadaju samoj Claire, a tekst je svjedok njene psihološke borbe sa seksualnim zlostavljanjem iz prošlosti kojem je posvetila i pjesmu Oblivion, vjerovatno svoju najpoznatiju numeru (Quick, spread the legs without desire wide... If you can’t scream then swallow it down). Najbolja pjesma na albumu je, prema mom mišljenju, Venus Fly, stvorena u saradnji sa Janelle Monae. Ona je savršen prestavnik vruhunske produkcije za koju je Grimes itekako sposobna. Moćan ritam i synthpop zvuk će sigurno pronaći svoje utočište u klubovima, ali, ponovo – tekst je taj koji joj daje snagu. Grimes i Janelle se suprostavljaju ustaljenim shvatanjem ženske ljepote (What if I pulled my teeth? Cut my hair underneath my chin, wrap my curls all around the world?), kao i rasnom prikazivanju umjetnosti koja, po svojoj definiciji, treba da prevazilazi okvire predrasuda. Why you always call it black? – pita se Janelle.
Art Angels je sve ono što jedan album treba da bude – pažljivo struktuisan sa hirurški precizno aranžiranim pjesmama, ali prvenstveno iskren i ogoljenih emocija. Da li će se dopasti “starijim” Grimes fanovima. Većini neće, jer su očekivali da Art Angels nastavi tamo gdje stao Visions, prije njega Halfaxa, a prije njega Geidi Primes. Međutim, uprkos popularnom mišljenju, Art Angles je savršen i logičan nastavak razvijanja ove mlade Kanađanke koja podjednako voli Bjork, Siouxsie Sioux i Katy Perry. Ona je sjajan primjer premoštavanja provalije između komercijalne pop muzike i dream vilinskog popa koji je obilježio njen dosadašnji rad. Claire je ovim albumom stavila tačku na negativne komentare ljudi koji su očajnički željeli da je strpaju u koš melanholične, uvrnute djevojke čija muzika podsjeća na LSD trip. Art Angels je potvrdio da je Grimes daleko više od toga.
Ingvar L