Ontološki prikaz nastupa Tehno Muda u novoj postavi @Studio11, Subotica, 14.3.2014.


Nakon par godina traganja za istinom, amaterskog bavljenja Tehno Mudima kao jednim od najčudnijih bendova u literarnom smislu i krajnje bezazlenom "beogradizacijom" istog (demant je stigao vrlo brzo). Ispočetka mi je bilo čudno, a u isto vreme dirljivo da i otac i sin i još jedan sin (alias sveti duh) stvaraju neometano, suzdržavajući se od trendova, prevelikih muzičkih napora, muzicirajući po inerciji. Oni su prljavi, onečišćeni underground, ali opet oštri i originalni u svojim nastojanjima, kakva god ona bilo - rezultati su vidljivi, a naročito slušljivi. Ne oslanjaju se na muzičku tradiciju, ona poslušno trpi njihovo artističko bičevanje. Tehno i druge podvrste elektronske muzike služe kao postulati, nosioci ritma, kom se ne može osporiti nagon za plesanjem. Instrumenti, melodije i mnogobrojni semplovi kojima se koriste jesu oruđa uništenja preostale buđave svesti prethodnih i sadašnjih generacija, koje su povezane starosnom statistikom u bendu: čika Bogdan-Boća, hodajući anti-filozof-kritičar-pesnik, otac i vođa muzičkih varvara, stara garda, nasuprot svojim sinovima DJ Zlikovcu i Wostoku, koji to sve umeju da uobliče u formu britko-nesavršene poetsko-muzičke intervencije. Zajednička konstanta je nezaustavljivost i mladolika neumerenost duha. Dvema rečima: Tehno Muda.


Međutim, 
odavno ne nastupaju u prvobitnoj postavi (iz raznoraznih razloga, polu-legendarnih i veoma stvarnih), stoga je ovom prilikom TM kolektiv sočinjen od Wostoka i Sanje S., besprekornog strip-dvojca i nosilaca baklje Tehno Muda. Upriličena je i izložba tabli stripova "Land of the Wolves", "Tajna Kaspara H.", "Shadow of a She-Wolf" i "ON!". Underground strip je neodvojivi deo priče o TM, jer je upravo ta estetika i kumovala njihovom muzičkom opusu i u smislu grafičke opreme njihove scenografije i omota. Nastup je naslovljen "Nestvarne stvari", iako je potka zapravo bila album "Der Rotte Wolf Kultus" i neki autorski snimci koji do sad (valjda) nisu bili prikazivani - naravno, avanturističke prirode, s obzirom da se DJ Zlikovac sada bavi fotografijom. Zašto katatonija? Posredi je veoma jednostavan ali efektan performans, ne znam da li je iko primetio - Wostok je stajao potpuno nepomičan tokom nastupa, dok je Sanja S. oscilirala u publici, stajući za miks-pult, sve dok nije izašla iz prostorije pod isprikom da joj je "dosadno". Možda sam poludeo, a možda i nisam, ali to je upravo poruka koju su hteli da iznesu: katatonija kao "duševna bolest praćena povremenom melanholijom, potpunom nepokretljivošću, grčevima, raznim halucinacijama, sumanutim idejama i sl." - potpuna suprotnost je muzika koja može da se pusti na nekom rejvu bez većeg suzdržavanja, uz nju se divlja i mrse moždane vijuge, pokret je od značaja. Wostok i Sanja S. su antidot letargiji prema nečemu što je drugačije, lažnom akademizmu u umetnosti, ali i lažnom undergroundu u alternativnim strujanjima i subkulturama. Oni su zaista anti-umetnost u njenom najboljem svetlu! Stojeći po strani prvobitne ideje o Tehno Mudima, njih dvoje su napravili odličan obrt i šou, naročito što su bili veoma raspoloženi i otvoreni za razgovor, neobavezne humorističke izlete, kao i slikanje. Uradili su pravu stvar na pravom mestu (što kaže Aerodrom), zapanjili ovaj naš "grad samoubistva". Fotografije su tu (negde), sećanja krajnje pozitivna, žal što je došao kraj, jer samo katatonija Srbina spasava.

Fotografije preuzete sa Facebook profila Tehno Muda