Ako je suditi po opsima koji se mogu pročitati na domaćim sajtovima, novo ostvarenje iranskog reditelja Ašgara Farhodija je melodramatična priča o ljubavnom touglu intenacionalnih razmera.  Shodno tome izaziva priličnu bojazan i sama pomisao da bi takav film trebalo odgledati. Oni hrabriji će se uveriti da nečija bljuvotina mozga prekopirana na dvadesetak mesta zapravo govori više o situaciji u našoj kulturi nego li o samom filmu, i da smo se mudro dosetili da horor marketing može poslužiti kao sjajna alternativa horor filmu koga nemamo.

Elem, film „Prošlost“.

Na prvom mestu govori o  životu sredovečne žene Mari, koja je nemoćna da obuzda i vaspita svoje dve ćerke i pronađe muškarca sa kojim bi mogla da ostane u braku duže vreme. Starija ćerka Lusi, ne odobrava njene postupke i radi sve kako bi je odvojila od Samira. Samirova žena Selina je nakon porodjaja obolela od depresije i pokušala da izvrši samoubistvo, i to je ključni segment ovoga filma jer se zapravo cela radnja vrti oko činjenice da Samir ne može dobiti razvod braka od žene koja je u komi. Zaplet situcije predstavlja razortkrivanje događaja –kako je i zašto Selina pokušala da se ubije. Ahmed, Marin bivši muž dolazi iz Irana kako bi i zvanično, sudskim procesom, brak izmedju njih bio okončan, ali se u on u filmu ne pojavljuje da bi uzburkao strasti već  ima ulogu medijatora. On je stabilna ličnost koja ima autoritet kod dece. Spreman je da problemima pristupi racionalno jer nije njihov inicijator za razliku od Mari koja deluje impulsivno, energično, uzbudjeno i afektivno zbog čega na posledku doživljava odbacivanje od strane svoje dece. Režiser je svakom karakteru pojadinačno dao šansu da se izrazi, i u svakoj sceni može se saznati više o kompleksnosti odnosa među njima i njihovoj različitosti. Jedina stvar koja je zajednička svim likovima je to što prožeti osećajem nepoverenja u nekom trenutku gube snagu da krenu iznova neobazirući se na prošlost.

Stoji činjenica da je zbog prikazivanja radnje sa složenim emotivnim odnosima delo moglo biti na samoj granici sa farsom, međutim način na koji je Farhodi posmatrao zbivanja samo  je još jedna potvrda kvaliteta njegovog stvaralaštva.

Zorica Jošić