"Pod Kupolom", srbijansko izdanje Kingovog romana "Under The Dome" pronašlo je put do mene u vidu novogodišnjeg poklona. Trebalo mi je više od osam mjeseci da uz sve obaveze koje su mi natovarene na leđa u 2012. godini dođem do samog kraja ovog romana čija je ideja začeta u sedamdesetim godinama prošlog vijeka.

Koncept ovog romana je veoma jednostavan: kako se ponašaju ljudi kada ih se odsječe od ostatka svijeta? Gradić Chester Hill odjednom je odsječen od ostatka svijeta nevidljivim poljem sile kojeg narod proziva Kupolom. Američka vlada pokušava da na sve načine razbije misterioznu prepreku: lansiraju avionske rakete, nanose slojeve najsmrtonosnije i najžešće kiseline poznate ljudskom rodu, ali ne; polupropusna tvorevina koja dopušta samo atomima vazduha da uđu i izađu i to u radikalno smanjenim količinama nije ni okrznuta standardnim i nestandardnim naoružanjem američkih snaga.

Dok se spasioci trude da sastave minijaturnu atomsku bombu, u gradu raste napetost:  klimatske promjene, poveanje temperature, nedostatak hrane i dvije frakcije: na jednoj se nalazi umirovljeni američki vojnik Dale Barbara u društvu republikanke-novinarke Julije Shumway koja piše za list "Democrat" (pazi sad to) i drugih građana, a sa druge Big Jim Rennie, prodavač polovnih automobila, drugi gradski otac, gramzivi poludjeli kriminalac koji regrutuje vojsku policajaca kako bi navodno sačuvali red u gradu kojem vrijeme ističe. Ono što većina ne zna je da Big Jim ima svih svojih dvadeset debelih prstića umiješanih u pokretanje najveće laboratorije za proizvodnju kristalnog meta u SAD-u i da mu se ne sviđa činjenica da se to obznani.
"Pod Kupolom" je distopijska SF drama koja se proteže na više od osamsto stranice i vjerno dočarava sedam dana stanovnika Chester Milla koji su zatočeni pod Kupolom. Igra mačke i miša gdje su ulozi životi, a gdje se svaka greška plaća smrću poprilično je dobro opisana i knjiga sama po sebi ne ostavlja mnogo prostora čitatelju da zamišlja i promišlja. Kada ponovo spomenem činjenicu da je ovo djelo kojim u štampanoj formi možete razbiti lobanju nekome, to je zaista dobra stvar. No King je ovdje po meni napravio maestralnu pogrešku, pogrešku koji nisam vidio nikad u njegovim drugim romanima. Likovi u ovome su krajnje dvodimenzionalni, ili su dobri ili su zli; slijepo vjeruju u ideje i ne preispituju ih, a malo mi je nevjerovatno povjerovati u takav razvoj situacije kada bi radnja ove priče bila stvarna. Možda najvjerniji lik, odnosno lik u čiji je opis uloženo najviše vremena je Big Jim Rennie. Korumpiran, zao, ubica,  lažni moralista, diler droge, religijski fundamentalista, rasista i šta sve ne, Big Jim je zaista zao, toliko zao da ostali likovi na zloj strani u većini slučajeva izgledaju kao glineni golubovi koji se moraju pojaviti tu jer, ipak, knjiga ima osamsto strana.
Ipak sa pedeset i devet više-manje glavnih likova, King pokazuje nevjerovatno umijeće da nas uputi u priču i da nam ne da da se ni u jednom trenutku zbunimo. Čitatelj UVIJEK tačno zna ko je ko i nećete imati problema sa tim da pogađate; Kingovo fanatično opisivanje svake situacije, poteza i likova vjerno će vam dočarati karakterizaciju likova.
Poslije osamsto strana, bilo kakav kraj neće uspjeti zadovoljiti sviju, ali finale knjige i odgovor na pitanje zašto je po meni sasvim solidan i uvjerljiv. Ništa spektakularno, ali ni plitko, već sasvim realno i ljudski.
"Pod Kupolom" je daleko od Kingovog najboljeg rada, ali je sasvim solidan roman koji je trebao biti malčice kraći i sa likovima raznobojnijih osobnosti. Međutim, radnja, napetost i sama tema ga uveliko izvlače, te ostaje preporuka da se uhvatiti u koštac sa debelom zvijeri. Mislim na knjigu, ne na Big Jima.
Arnel Šaran Šarić