Organizacija jedne manifestacije velika je i ozbiljna stvar. Bila si jedan od organizatora/koordinatora na ovogodišnjem, trinaestom po redu, Istrakonu 2012 održanom u Pazinu. Možeš li nam reći nešto više o tome? 
Možda najprije da razjasnim razliku između pojmova koordinator i organizator, onako kako ih mi koristimo kad pripremamo Istrakon. Koordinator je ove godine bio Moris, i njegov je posao bio imati na umu sve aspekte organizacije, koordinirati ljude, paziti da se svi poslovi obavljaju kako treba. Ujedno je on i osmislio temu i koncept te program cijele konvencije. E sad, koordinator i svi ostali koji pripremaju konvenciju i nešto rade za vrijeme održavanja iste su organizatori. Tu spadam i ja, a ove godine sam bila zadužena za kontakt s izlagačima, udrugama i dijelom medija, organizaciju izložbeno-prodajnih štandova, organizaciju izložbe i vođenje i realizaciju svečanog programa. Moj dio istrakonskih obaveza bio je utoliko zahvalan što za većinu stvari nije zahtijevao moju fizičku prisutnost (osim za vođenje svečanog programa) pa se dosta jednostavno uklopio u zahtjeve mog posla. Većinu stvari dogovarala sam preko e-maila i telefona, u slobodno vrijeme i moram napomenuti da su ljudi koji dolaze na Istrakon, od gostiju pa do medija, stvarno susretljivi i fleksibilni tako da mi je i to olakšalo posao. Inače, ekipa koja radi Istrakon već je toliko uhodana da svaki tim praktički odradi sve pripreme za svoj dio posla potpuno samostalno. I stvarno je to jedno veliko krakato, ali dobroćudno čudovište s puno glava, koje ponekad ni ne znaju koliko ih u stvari ima na tom tijelu koje se zove Istrakon. ☺ Poslovi koje treba obaviti imaju jako širok raspon, od birokratskih zahtjeva (kao što je samo prijavljivanje javnog skupa), osnovnih logističkih pretpostavki (rezervacija prostora za željeni termin), pa do onih najmanjih detalja kao što su određivanje artikala koje treba naručiti za šank, uređenje prostora, popisivanje svih koji imaju pravo na besplatnu akreditaciju, itd. A između svega toga su zahtjevni poslovi osmišljavanja programa, pozivanja predavača i gostiju, dogovaranja smještaja za iste, slaganje satnice, izrada programa, osposobljavanje spavaonice, i mnoge druge bitne stvari. 

Zašto ste za temu ovogodišnjeg Istrakona odabrali apokalipsu? 
Pa, sve se poklopilo u tom smjeru. Trinaesti Istrakon i 2012. godina kao kraj svijeta po nekim interpretacijama kalendara Maja. Temu zaista nije trebalo dugo tražiti, čak suprotno – ona se sama javila. Bila je logični izbor, ali ne samo zbog simbolike broja trinaest ili kalendara Maja, već i zbog globalne slike ovog svijeta koji se nalazi u jednom teškom razdoblju sveopće krize – ekološke, ekonomske, društvene, etičke i duhovne. Mislim da svi osjećamo da svijet galopira prema točki kulminacije. Jedan od scenarija mogućeg razvoja događaja je svakako apokalipsa, kraj jednog svijeta. Istrakon se, kao jedna, između ostalog, informativna i edukativna manifestacija, potrudio ponuditi i različite odgovore na pitanja kao što su, „Je li krah neminovan?“, „Je li krah ujedno i kraj svega ili prijelaz iz sadašnjeg ciklusa razvoja u sljedeći?“, „Što slijedi nakon kraha?“. Sve u svemu, apokalipsa je jako privlačna tema (koliko god to možda zvučalo kontradiktorno) ali i osobna, jer se, u konačnici, dotiče jednog od najvećih strahova čovječanstva općenito, ali i individualno – intimnog straha od smrti. 

Kako je izgledalo svečano otvaranje ovogodišnjeg Istrakona? 
Svečano otvaranje mi je bilo iznenađenje, jer nisam mogla dolaziti na sastanke organizacije zbog posla. Tako da sam bila dvostruko impresionirana na dan otvaranja! Uglavnom, otvaranje je bilo osmišljeno kao igrokaz u kojem dolaze četiri jahača apokalipse i uništavaju čovječanstvo. Oni prolaze kroz ljude te donose bolest, glad, rat, ludilo i smrt, dok ih lažni vođa zavodi obećanjima slave, napretka i bogatstva. Na vrhuncu govora lažnog vođe pojavljuje se mlada djevojka blagog i mirnog pogleda, ogrnuta smeđim ogrtačem i oboružana jednim neuglednim drvenim štapom, koja iscjeljuje ljude. Četiri jahača je pokušavaju napasti, ali im ne uspijeva, jer je oko nje nekakva nevidljiva, neprobojna barijera. Na kraju, poraženi, bježe, a spasiteljica čovječanstva odlazi po glavnu gošću kako bi se prerezala vrpca i otvorio Istrakon. Meni osobno, ovogodišnje otvaranje Istrakona, bilo je najupečatljivije, jer su glumci koji su sudjelovali ispričali priču i prenijeli poruku. Kolikogod ta priča bila jednostavna i lako razumljiva, opet je dosta toga ostavljeno svima prisutnima na interpretaciju i to mi se posebno svidjelo. Tako sam, na primjer, čula među publikom rasprave o tome što je predstavljala djevojka koja se pojavila na kraju, neki su mislili da je simbolizirala snagu ljubavi, neki, zbog štapa, da je predstavljala mudrost. Ali, na kraju svega, vjerujem da je glavna poruka uspješno prenijeta, a ta je da je svaki kraj ujedno i početak nečeg novog i nepoznatog, te da naša nastojanja mogu utjecati na to hoće li novo razdoblje donijeti boljitak ili štetu. 

Ti si vodila svečani program, održan u velikoj dvorani Spomen doma. Ko je sve učestvovao u svečanom programu i kako njegova realizacija izgleda „iza kulisa“? 
Imala sam tu sreću da je glavna točka programa, nastup Puhačkog orkestra „Fužine“, bila dogovorena mnogo mjeseci unaprijed, tako da se sve ostalo riješavalo u hodu. Što se tiče orkestra, glavnu ulogu su tu odigrale Maja Blažević, jedna od članica orkestra (i dobra prijateljica Martine Hreljak, jedne organizatorice), koja se u stvari sama ponudila da će dogovoriti koncert. Zahvaljujući njima dvjema, ostvarili smo jako uspješnu suradnju na obostrano zadovoljstvo. Imali smo još prikazivanje kratkog filma Gradske knjižnice (i tu su se voditeljice same javile da bi sudjelovale u programu) koji je uradak djece i volontera koji sudjeluju u programima knjižnice. Ovaj put su se bavili mogućim razlozima smaka svijeta, istražujući zapisana proročanstva i vlastite misli te su nas na svoj neposredan, dječji način podsjetili da smo u stvari sami odgovorni za ono što se dešava u svijetu. Tu je još bilo i predstavljanje zbirke „Astrolab gladi“ i autora čije su priče uvrštene u zbirku, što je već očekivano profesionalno odradio Davor Šišović, urednik zbirke. A sve ostalo (tehničku stranu priče – ozvučenje, svijetla, tko će gdje stajati, gdje ulaziti i izlaziti s pozornice, tonsku probu), moram priznati, dogovorili smo i odradili nekih sat vremena prije održavanja svečanog programa. Bilo je dosta… intenzivno. ☺ 

Reci mi nešto više o samom programu. Ko su bili počasni gosti, ko učesnici... 
Počasna gošća ove godine bila je američka spisateljica Ker Von (intervju koji je dala za HC možete pročitati ovde), popularna autorica serije romana o vukodlačici Kiti. Uz nju, imali smo mnoge domaće znanstvenike i jednu znanstvenicu iz Švicarske, Mari-Luiz Heuzer. Od naših znanstvenika, predavači su bili: toksikolog, Franjo Plavšić, dr Davor Čorak, fizičari Vladimir Paar i Petar Pervan, i drugi, a svake godine u programu sudjeluje Korado Korlević, koji je na neki način postao naš „kućni“ predavač s obzirom da uvijek održi najmanje jedno zanimljivo predavanje. Jedno dosta bombastično ime s obzirom na cijelu priču o piramidama u Bosni koje smo također ugostili kao predavača bio je Semir Sam Osmanagić. U zadnje vrijeme oslanjamo se i na dr Davora Horvatića, koji je jako entuzijastičan i nastoji obogatiti naš program sa što više (svog) doprinosa. Lani smo ga iscijedili sa nekih pet nastupa u tri dana, pa se ove godine opametio i malo smanjio intenzitet. ☺ Ali moram ga istaknuti ovdje i zato što je održao dva besplatna predavanja u petak ujutro u školi gdje radim, za učenike srednje i osnovne škole. Mislim da to nije mala stvar. Osim znanstvenika, imali smo i pisce koji su objavljeni u zbirci ali i one koji su održali predavanja, udruge koje su sudjelovale u programu, predstavljanjem ili igrama koje su organizirale, i mnogi drugi. 

Istrakon se velikim delom, da ne kažem u potpunosti, oslanja na volonterski rad. Ko su volonteri? 
Što se tiče konkretnog rada, Istrakon se u potpunosti oslanja na volonterizam. Nitko od organizatora Istrakona ne prima nikakav honorar u smislu satnice. Jedini troškovi koji se nadoknađuju su putni troškovi, trošak telefonskih poziva i materijala koji se eventualno nabavljaju za konvenciju. Istrakonski volonteri su stvarno šaroliko društvo, ima nas od srednjoškolaca do ljudi koji imaju i preko 20 godina radnog staža. I što se naših interesa i privatnih života tiče, stvarno se može pronaći svega: električare i tehničare koji čitaju znanstvenu fantastiku i fantastiku, imamo policijskog inspektora koji zna valjda svu moguću literarnu SF produkciju, još koju godinu pa diplomiranog etnomuzikologa koji na Istrakonu radi na šanku, studente svih mogućih područja, zaštitare, inženjere… Nema smisla dalje nabrajati, iako bi to bio jedan interesantan popis. I to je ono što mene uveseljava svake godine, te različitosti koje nestaju kada treba napraviti još jedan Istrakon i kad svi postajemo kolege s jednim ciljem, da odradimo još jednu dobru konvenciju i da se zabavimo i izguštamo taj zajednički interes za SF i fantastiku. 

Ko još i na koji način podržava Istrakon? 
To su naši sponzori i pokrovitelji, npr. Ministarstvo kulture, Grad Pazin, Županija, mnoge tvrtke koje pomažu novčanim ili materijalnim donacijama, škole koje posuđuju tehničku opremu i učenike koji žele volontirati, mediji koji nas svake godine prate (Radio Istra, Radio Pazin, Glas Istre, NIT TV, i drugi). 

Koji su vam planovi za narednu godinu? 
Ovo će biti najkraći odgovor u ovom intervjuu. ☺ Ne znam, tj. treba čekati sljedeći sastanak udruge kako bi se počelo planirati za sljedeći Istrakon. 

Znate li već unapred temu za sledeći Istrakon? 
Konkretno ne, ali s obzirom da se uglavnom izmjenjuje jedna tema iz područja znanstvene fantastike i jedna iz arene fantastike, sljedeća tema bi trebalo biti vezana za fantastiku. 

Imate li u planu specijalne goste za naredni Istrakon? 
Koliko mi je poznato, još ne. 

Šta još, pored Istrakona, Pazin ima da ponudi posetiocima? 
Pa, ovisi što koga zanima. Definitivno postoji šarolika ponuda, pogotovo u ljetnim mjesecima. Mislim da je naglasak na kulturnoj ponudi, pogotovo u zadnjih desetak godina. Tako, npr. imamo TradInEtno festival koji se bavi istraživanjem etno glazbe u regiji i u svijetu, kada su organizirane radionice kroz cijeli tjedan a svaku večer se održavaju koncerti glazbenika iz cijelog svijeta. Zatim Festival fantastične književnosti, festival Sedam dana stvaranja u kolovozu, tijekom kojeg su također organizirane radionice iz svih područja umjetnosti (film, grafika, fotografija, kazalište, pisanje, glazba, …), te također ima i večernji program svaki dan. Od ostalih manifestacija koje privlače puno ljudi tu su Dani meda, kad se predstavljaju pčelari i medari iz cijele Istre i Hrvatske, ali i ostali ponuđači prirodnih domaćih proizvoda, pa tradicionalna fešta zvana Rim, iznikla iz starog vjerskog blagdana, koncerti, predstave… Bez svih tih događanja, Pazin je jedan lijepi mali gradić središnje Istre na neobičnom položaju u udolini okruženoj brdima, u kojemu se spajaju utjecaji Mediterana i središnje Europe (pogotovo austrougarske arhitekture). U Pazinu postoji jedan od najočuvanijih kaštela u Istri koji se pismeno prvi put spominje u 10. stoljeću, a taj kaštel stoji iznad Jame, geološkog fenomena. Radi se o spilji i ponoru u koji teče rijeka Pazinčica. Zbog toga je pogled na Kaštel i ostale zgrade na rubu ponora, s mosta iznad Jame prilično impresivan. Pazin ima i dobro obilježene i održavane pješačke staze koje prolaze kroz povijesno značajna mjesta, mjesta gdje se može popiti dobra kava i dobro se najesti za malo novca, podugačku pješačku zonu i nezamislivu klimu (u istom danu može biti među najhladnijim i najtoplijim gradovima u Hrvatskoj). ☺ 

Razgovor vodila Tamara Lujak