Laza Lazić, Šum lišća, Tardis, Beograd, str. 458, 2011.

Izdavačka kuća Tardis prepoznala je, i objavila, još jedno sjajno delo: rukovet misli Laze Lazića, Šum lišća. Genracije ljubitelja knjige i dobre misli odrasle su na Znakovima pored puta Ive Andrića. Poznajem osobe koje su se uspavljivale tom knjigom, držeći je kraj uzglavlja.
Kako Andrića odavno nema, tako je u našoj književnosti nastala ogromna praznina, ne samo zbog toga što smo izgubili izvrsnog čoveka i pisca, već i što niko, poput njega, nije zapisivao i beležio misli o životu, pisanju, strahovima, ljubavi... Niko, do pesnika Laze Lazića.
Godinama je Laza Lazić tkao pesnička platna, nizao bajkovite priče za decu i odrasle, gradio basne, razmišljao o životu, čoveku, božanskoj mudrosti, stradanju. I godinama je svoje misli zapisivao, senčio ih i brusio poput vrednog slikara ili zlatara. Ti su biseri mudrosti dati nam na čitanje i proučavanje, tu su da nas razgale i potresu, nauče i poduče, nateraju da se i sami zamislimo nad svojim životom i sudbinom. Predlažem vam da na Andrićeve Znakove, položite Lazićev Šum lišća i prepustite se snetrenju.

Tamara Lujak