Nika sa Samotrake
Helenizam, pojam kojim se danas označava period od kraja IV do kraja I veka p.n.e, od stvaranja makedonsko-grčke države od Epira na zapadu do Inda na istoku u doba Aleksandra Velikog, pa do prestanka građanskih ratova u rimskoj republici, prodora Rima u Egipat i vladavine prvog rimskog cara Avgusta.
Helenizam kao kulturno-istorijska pojava znači prodiranje grčkog duha na istok (u Indiji) i daleko na zapad (Pompeja), pri čemu orjentalni uticaji duboko prožimaju celu grčku kulturu: jezik i pesništvo, filozofiju i historiografiju, religiju, kult i likovnu umetnost.
Uslov za razvoj helenizma bio je stvaranje države Aleksandra Makedonskog, a nosilac helenizma bio je grčki narodni jezik kojim se govorilo od Sicilije do Sogdijane i Baktrije, od ušća Dunava do juga Egipta, i koji je kasnije postao nosilac hrišćanstva po čitavom helenističkom svetu.
U helenizmu se povezuju linije kulturnog razvoja Grčke, Makedonije i Orjenta. U kulturnom stvaranju brišu se nacionalne razlike na šarenom mozaiku država, a stvara se univerzalna kultura, bez regionalnih granica, kakva će kasnije postati rimska i vizantijska kultura.
Priredila Tamara Lujak