De Stijl ime je pokreta i časopisa, koji su 1917. godine u Parizu osnovali Holanđani T. van Doesburg, Bart van der Lek i P. Mondrijan. Časopis De Stijl predstavlja jedan od najradikalnijih pokušaja pronalaženja novog načina izražavanja u posleratnim godinama. Ideolog pokreta je Pit Modrijan, koji se od svog boravka u Parizu 1912. godine – pod uticajem kubista – bavio problemom analiza formi.
Nasuprot eksperimentima ruskih avangardista K. Maljeviča, Tatljina, N. Gončarove i egzibicionizmu nešto kasnijih dadaista (H. Arp) s jedne strane, i apstraktnom ekspresionizmu V. Kandinskog s druge – neoplasticisti, kako ih je 1920. godine „krstio“ Mondrijan, pripadnici De Stijla vide rešenje problema u geometrijskoj apstrakciji. Po njima novi stil mora, pre svega, biti odraz doba i sve uspešnijeg naučnog i tehničkog savlađivanja prirode; on mora biti jasan i matematički logičan poput kakve metalne konstrukcije. Nova umetnost mora postati univerzalan jezik, kolektivan stil; on treba da izrazi osnovnu formalnu zakonitost u prirodi.
Teorija neoplasticizma imala je odjeka u arhitekturi (Bauhaus, A. Aalto, R. Majls van der Ro), koja je u metodičnom i ritmičkom raščlanjivanju ploča i masa našla srodnost s tim pokretom i prihvatila njegove principe kao elemente projektovanja. Pokretu su pripadali i vajar i slikar G. Vantongerlo, futurista G. Severini, a pristupili su mu i H. Arp, Man Rej, F. Kupka i C. Domela. T. van Doesburg, međutim, napušta pokret i stroge principe neoplasticizma i objavljuje manifest elementarizma. Pit Mondrijan takođe otkazuje saradnju i piše poslednji članak za De Stijl 1924. godine. List prestaje da izlazi 1928. godine.

Priredila Tamara Lujak