Često se kaže da nije važan pisac već samo delo. Ponekad, možda je samo ponekad važan i pisac. Možda su ponekad njihovi lični životi čudesniji od priča koje su pisali. Možda su vas, a da to niste ni znali, dirnuli u srce kad ste bili mali. Sada je prilika da se potsetimo starih prijatelja koje smo stekli još u ranoj mladosti, kad je nebo bilo plavo, dan vedar, a po koji paperjasti oblak iznad naših glava beo poput malenog cveća u bašti.

Johan Karl August Muzeus

Prikupljač bajki i satiričar (rođen 1735. godine u Jeni, umro 1787. godine u Vajmaru), teolog po obrazovanju, Muzeus je živeo i radio u Vajmaru, prvo kao vaspitač paževa, potom kao profesor gimnazije i najzad kao književni kritičar. Objavio je dve satirične knjige, a humorom i satirom protkao i dve zbirke bajki.
Prva zbirka pod nazivom Narodne bajke kod Nemaca izlašla je u pet svezaka (u periodu od 1782. do 1786. Godine), dok je druga, Nojevo perje, koju nije stigao da završi, izašla 1787. godine (objavljena je samo prva sveska). Četiri godine kasnije sakupljeni su i objavljeni njegovi preostali tekstovi.
Predan istraživačkom radu Muzeus je, pored savremenika Vilanda, jedan od prvih nemačkih pisaca koji je zapisivao bajke i priče iz starina sa usana starih tkalja, malih derana sa ulice ili starih vojnika.
Opterećivao ih je, poput Vilanda, nepotrebnim detaljima kao što su zanimljivi ali razvučeni opisi, satira i humor koji su ponekad prelazili granicu ukusnog. (Svega toga oslobođen je prevod na srpski jezik iz 1951. godine, u izdanju Dečje knjige.)
Iako je u svoje zbirke uvrstio prelepe bajke, to ipak nisu bile najbolje bajke koje je nemački narod imao da ponudi, niti su to samo pripovetke nemačkog naroda. (Sakupljao je i skaske iz Češke: u Libuši se spominje „sorabski knez Cornebok” u kojem nije teško prepoznati slovenskog Crnoboga.)
Iako je imao oštro oko i u srcu nosio ljubav prema pričama koje je sakupljao, nikad se nije osmelio da se i sam oproba u pisanju bajki i stoga nikad nije dostigao visine mlađih savremenika, Herdera i Getea. I pored toga uspeva da izmami osmeh i po koju suzu, unese toplinu u čitaočevo srce, te je za života stekao slavu i ostao upamćen u nemačkoj književnosti kao prostosrdačni satiričar i sakupljač priča iz naroda.
Nastaviće se...

Tamara Lujak