''Štićenik'' je drama koju je 1966. režirao Vladan Slijepčević po scenariju Jovana Ćirilova.
Glavni junak ''Štićenika'' je Ivan Stojanović koga glumi Ljubiša Samardžić.
Ivan je rođen u Smederevskoj Palanci a u Beograd dolazi da studira filozofiju i u prvi mah on deluje kao neko koga interesuje samo da uspe kao pesnik.
Ukoliko izuzmemo scene pre uvodne špice u kojima Ivan razbija prozore nekog starog autobusa i koje nam nagoveštavaju da možda neće sve teći bez tenzije, film nakon toga u početku ima lagan tok.
Imamo utisak da se radi o jednoj klasičnoj priči u kojoj provincijalac dolazi u glavni grad sa željom da uspe i da će se sve odvijati oko te priče, te da će na kraju uz razne peripetije, kao u klasičnim američkim filmovima iz tog doba, glavni junak prebroditi sve loše situacije i srećno započeti karijeru o kojoj je sanjao u metropoli.
I na početku to zaista deluje tako jer Ivan dolazi u izdavačku kuću kod Vojina, koga glumi Rade Marković, koji je zadužen za otkrivanje mladih talenata ali izgleda kao klasično zauzeti šef koga preterano ne interesuju pesnici, kao što bi trebalo jer mu je to u opisu radnog mesta. Ivan želi da sazna šta će se desiti sa njegovom zbirkom pesama koju je poslao pre godinu dana upravo toj izdavačkoj kući u kojoj radi Vojin. Ipak, iako sa tim razgovorom ne postiže ništa, Ivan se ne predaje. I dalje ostaje ambiciozan i pored toga što živi kao podstanar i nema neku osnovu za blistavu budućnost, dok mu sa druge strane ljubavni život cveta. Počinje da se zabavlja sa Draganom koju glumi Stanislava Pešić. Ipak, ubrzo postaje sve oštriji u svojim javnim nastupima i rubrikama koje piše, te dobija batine zbog jedne kritike koju je objavio u novinama ali ga ni to ne srečava da i dalje grabi svoje pozicije u glavnom gradu i tako odjednom odlučuje, kada upozna poznatu pesnikinju Kaću Radak, da radi na TV-u kao novinar i vanredno nastavi studije, a Kaća mu pomaže u tome da se zaposli. U društvu poznatih sreće se ponovo sa Vojinom koji počinje da se prema njemu odnosi drugačije.
Međutim Ivan postaje sve bezobrazniji i od ambicioznog mladog čoveka pretvara se polako u bahato čudovište i tu se prekida klasična priča. U njegovom životu nema više mesta za sentimentalnost, što je glavna formula savremenog čoveka.
Njegov život postaje hladan. On želi da bude sa devojkama od kojih će imati ličnu korist. Počinje da vodi paralelni ljubavni život sa Draganom i Božicom koju glumi Špela Rozin.
Postaje sve bezobrazniji prema ljudima iz svoje okoline i dolazi tako i do teških reči i svađe između njega i Kaće, te biva primoran da podnese ostavku na televiziji zbog toga što je vređao poznatu pesnikinju.
Sa druge strane, sa njegovim privatnim životom naizgled sve je u redu. Venčava se sa Božicom. Vojin ga uskoro postavlja na mesto na koje je nekada, kada je Ivan dolazio kao pesnik kome su oni trebali da objave zbirku pesama, bio Vojin. Vojin je sedeo tamo gde sada treba da sedi Ivan. Sada je Ivan otkrivao talente. I tako Ivan kada mu dođe učitelj Jakov Stipetić sa sela koga glumi Dragomir Bojanić, verovatno setivši se kako mu je bilo teško kao pesniku, Jakova podrži prvo moralno, a zatim mu dodeli i novčanu nagradu.
Pronalazi i u ogromnoj arhivi svoju neobjavljenu zbirku pesama i želi da je objavi izdavačka kuća u kojoj radi ali direktor Vojin smatra da to nije zgodno i Ivan odlučuje da je štampa na drugom mestu. Postaje uskoro poznati pesnik i dobitnik književne nagrade ali mu zato bračni život sa Božicom više ne funkcioniše. Ona počinje da živi sa ocem u drugom stanu.
Ivan sreće ponovo posle dužeg perioda Draganu. Ipak, na poslu opet pravi probleme. Dolazi u sukob i sa Vojinom koga želi da smeni sa direktorske pozicije i zauzme njegovo mesto, zaboravljajući da ga je Vojin doveo da tu radi, kao što je pre zaboravio na Kaću.
Božica ubrzo izvršava samoubistvo i Ivanu svi okreću leđa.
Na kraju imamo naizgled nedorečene scene u kojima su Dragana i Ivan na groblju. Dok se on priprema da se obesi, Dragana smejući se odlazi a zatim već u sledećoj Ivan brzo vozi kola i dolazi do sudara koji je on namerno izazvao, te mnoga kola na tom putu bivaju zaustavljena. I ti ljudi izaći će iz svojih kola i početi da viču na Ivana sve dok se ne otvore vrata i Ivan ne ispadne iz automobila. Tek onda shvatićemo da je nastradao ali istog tog trena ljudi će ga ostaviti. Niko ne deluje ni malo potresen zbog toga što je mrtav, već svi hladno nastavljaju svojim putem. To u stvari metaforično govori da su ga svi napustili. Bio je hladan i sada su drugi hladni prema njegovoj pogibiji. Moderni svet nema vremena za jedinku, a ni pojedinca ne interesuju drugi ljudi. Sve u svemu, hladna atmosfera vlada modernim svetom. To je poenta i ključna poruka koju ovaj film želi da prenese. U surovoj i bezobraznoj borbi za vrh, sve prave vrednosti se zaboravljaju, a ubrzo prestaju i zdravi odnosi među ljudima i u toj pohlepnoj borbi život postaje besmislen. Tako je i Ivanov postao besmislen. Došao je do vrha ali to više nije bilo važno jer je izgubio dušu i ostao sam.
Ivanov lik metaforično predstavlja sve mlade arogantne ljude željne prestiža i svih onih koji ne biraju sredstva da bi došli do vrha. ''Štićenik'' prikazuje kako završavaju takvi ljudi, ukoliko ih brzi uspeh previše ponese.
Branko Radaković