''Predgrađe'' je slovenački film iz 2004.
Marjan, Fredi, Slavko i Lojz su glavni likovi ove drame prožete ironičnim crnohumornim tonom. Oni su provincijalci koji od života više ništa ne očekuju, niti imaju ambicija da ga promene. Interesovanja su im spala na najniže moguće grane. Svoje najbolje godine odavno su proživeli i jedino do čega im je stalo je jeftina zabava. Ispijaju alkohol u kuglani koja im je zapravo druga kuća i vode besmislene razgovore, a ono što ih najviše zanima je seks. Pošto im ne polazi za rukom da poboljšaju svoj, ionako već gotovo nepostojeći seksualni život, oni prelaze na najniži mogući vid, voajerizam.
U zgradi u kojoj živi Marjan doseljava se mladi par Jasmina i Nebojša koji veoma često upražnjavaju seks, pa četvorica pokvarenjaka odlučuju da pokušaju krišom da ih snime, kako bi dodatno zadovoljili svoje nezrele prohteve. Ipak, dolazi do zanimljivih ironičnih situacija i problema tokom snimanja, što se njima nikako ne uklapa u planiranu prljavu koncepciju. Nebojša će ukapirati šta matori perverznjaci žele da urade ali oni neće osetiti stid, već će njihova bezobzirna sujeta još jače proraditi. Četvorica malograđana smatra da je predgrađe samo njihova teritorija i da su došljaci ljudi koji moraju prihvatiti pravila njihove perverzne igre.
Film dakle govori o životu zadrtih provincijalaca ali ono što je najvažnije, ''Predgrađe'' nas podseća i na to da je zapravo čitav svet postao voajerska pozornica, te da bez obzira da li čovek živi u predgrađu ili metropoli, provincijalcem ga određuje njegov mentalni sklop.
Predgrađe je svaka parcela ovog sveta u kojoj vlada svest predgrađa. Uostalom, zar mediji koji prati skandale i privatni život poznatih, pa i nepoznatih ljudi nisu najkomercijalniji proizvodi sa početka XXI veka? To nam samo dokazuje da smo svi voajeri i da smo svi spali na to da živimo kao provincijalci. Scenarista i reditelj ''Predgrađa'' Vinko Moderndorfer je tako na jedan zanimljiv način dao kritiku modernog čoveka kroz vizuru malih ljudi sa periferije, a zapravo je progovorio o čitavom svetu. Zbog toga je između ostalog ''Predgrađe'' kvalitetan film. On ozbiljno kritikuje na jedan naizgled jednostavan način prirodu ljudi koji koji su nazadovali u XXI veku. ''Predgrađe'' se ozbiljno bavi problematikom modernog čoveka kome je tuđ život glavna duševna hrana.
''Ko nije lovac, taj je plen'' kaže Fredi u jednom delu filma. Ta rečenica govori puno toga o današnjici, o vremenu gde jači slabijeg želi da uništi, te čovek tako spada na nivo životinja.
''Predgrađe'' jednim delom asocira na stil čuvenih ''praških reditelja'' koji su najkvalitetnija dela dali u drugoj polovini šezdesetih godina XX veka. ''Predgrađe'' se koristi jezikom tih filmova ali za temu ima problem bolesti današnjeg sveta.
Branko Radaković