Dichotomy Engine - Transcend [2010]



Sviđa ti se? Javi ostalima!

Ambient muzika, sa svim svojim derivatima, možda je bila tip zvuka koji se više od svih drugih nalazio na samoj granici između konvencionalne, priznate muzičke umetnosti i zvučnog izražavanja van granica onoga što doživljavamo kao muzika, gde se nalazi Noise zvuk. Svakako, ono što je za sve ambijentalne pravce najbitnije je atmosfera koju stvaraju svojim zvučnim pejzažima, i ideja koju prenose slušaocima, donsono, ambijentalna dela moraju u sebi sadržati priču, emociju, misao, i moraju je u svom izrazu dovesti do maksimuma.
Dichtomy Engine je domaći projekat, veoma neobičnog zvuka, koji nastaje kombinovanjem ambijentalnih elemenata, sa Noise uticajima i sve to sa inovativnim ličnim pečatima koji variraju od izdanja do izdanja, u zavisnosti od tematike kojom se bave. Pomenimo neka od prošlih ostvarenja, Decoding the Quasar Signals na kom je osetniji Noise prizvuk, sasvim prikladan opisu ovih kosmičkih pojava. A, tu je i nešto drugačiji One's Silence. Sada je pred nama Transcend, najnovije ostvarenje sa potpuno drugačijom i neočekivanom tematikom.
Sam naziv albuma, već upućuje na kako filozofiju, tako i istočnjačke religije, odnosno ideologije. Naravno, zvuk odgovara ovoj tematici i najpre se manifestuje u tipično istočnjačkoj upotrebi skala, a potom je izrazito prisutan i u nekim ritmičnim sekvencama. Na početku albuma, susrećete se sa intro pesmom pod nazivom Radio Hallway, koja je izrazito zanimljiv zvučni kolaž, gotovo filmskog prizvuka. Zvuk menjanja radio stanica i najzad, zaustavljanje na poznatom uputstvu za uvod u meditaciju. Na intro se nastavlja pesma Mouth koja uvodi zvuk albuma, sa neobičnom zvučnom teksturom. Nakon nje, sledi pesma Throat, malo drugačijeg karaktera, sa izraženijim ritmičnim delom i dubljim teksturama. Album nastavlja preko još jedne filmske- Spine, koja dalje razvija istočnjački prizvuk, preko najneobičnije, If the Heart is Open, a zatim Eyes, Sleep, sve do neverovatne i melodične Breast Bone u kojoj se donekle gubi istočnjački osećaj. Zatim slede In the Centre of the Brain, Neck i album se završava sa najdužom pesmom, Arouse.
Sa ovim albumom, Dichotomy Engine stvara novu igru sa zvukom, i dalje kombinujući Noise elemente sa ambijentalnim ostvarenjima, poput J.M.Jarre-a iz svojih najboljih dana, a tu su i nezaobilazni sample-ovi koji stvaraju osećaj skoro zvučnog filma. Pesme na albumu svojim nazivima, odnosno tematikom u većem delu prate ključne čakre -energetske tačke čovekovog tela, i na taj način upotpunjavaju ceo zvuk, pretvarajući album ne u skup pesama, već u jednu zatvorenu celinu, gotovu priču sa svojom porukom koja je svakako preporuka svakome ko ceni avangardni zvuk i svakome ko je spreman da pođe na ovo jednočasovno krstarenje snovima, zvukom i energijom.
Igor Vujčić



Sviđa ti se? Javi ostalima!

Budi u toku, prati nas na fejsbuku

10 najčitanijih

Arhiva