Deca su ga volela, za to vam dobar stojim,
njega koji pređe crni prostor pre osamdeset leta
da se tu nastani i nazove ovo oranž sunce svojim.
Priče je nama ispredao, sa svoga sveta:
ko bejahu Romeo i Julija; Odisej, ili Uliks, ko je;
pa Miki Maus, Noje, vitezovi Kralja Artura, i
Tarzan i Džejn, i kako je išla opsada Troje.
Tokom dugih noći zime, u njegovoj kući okupljeni,
navodili smo ga da još u priče luta.
Deca njegove dece iskopaše danas njegov grob
dok je sipila kišica pod nebom sepija-crne boje.
I on sad počiva pored kukuruza sa planete svoje
kog naseljenici doneše preko Mlečnog puta.
Od svih tuđina, taj je umro poslednji,
a mi, ostali, svi smo ovde rođeni.

Houp Atearn
(preveo: Aleksandar B. Nedeljković)