Ko je mogao zamisliti da će funeral doom, kao pravac u metalu, toliko dugo da živi. Jeste, nema nešto mnogo bendova koji gaje ovakav pristup muzici, kao što je npr. bilo kasnih devedesetih prošlog vijeka, ali zato se kvalitet iskristalisao među preživjelima koji guraju i ne posustaju. Evoken su zasigurno jedan od najplodnijih bendova ovog pravca, i sa ovim najnovijim izdanjem sada imaju sedam albuma, i svaki je vrlo poseban na svoj način. „Mendacium“ je latinska riječ koju prevodimo laž, ili neistina, a pošto su tekstovi anti religijski nastrojeni, jasno je u kom pravcu je bend htjeo da ide sa naslovom.

Evoken nikada nisu bili lako štivo za slušanje. Njihova muzika je ekstremno spora, mračna, opresivna, niti malo vesela. Pjesme su dugačke i nigdje im se ne žuri nego sve teme razvlače na duge staze. Međutim, daleko je to od prosjeka, banalnosti ili, daleko bilo, od preseravanja (a nije da ih nisu i za to okrivili). Muzika benda Evoken je uzvišena na svoj način, moćna i vrlo teška baš kad treba. Vremenom su postali majstori atmosfere. Današnjem prosječnom streaming konzumentu će to biti neshavtljivo, čudno, pa i dosadno, dok ne klikne (ako klikne). A kada klikne, onda se otvaraju novi horizonti koji pružaju duge sate zadovoljstva. Samo treba otvoreno slušati bend, a ne sve moguće medije i mišljenja stotina laprdala sa neta.

Ne želim da se upuštam u dublje analize albuma jer će svako da ga doživi na svoj način. Evoken su iskusni muzičari koji osjećaju muziku i uradili su još jedan odličan album, ali album koji nije za svakodnevnu konzumaciju i nije za široke narodne mase, i album kome treba dati vremena. Ako vam prija ovakav zvuk, i poznat vam je ovaj bend, dovoljno vam je ovo što je do sada napisano.

Nikola Franquelli